"Moj djed je bio partizanski prvoborac, i da je živ sigurno bi me podupirao što sam HOS-ovac, jer da nije tako ne bi partizanski i ustaški sinovi i unuci stali zajedno rame uz rame u obrani Domovine Hrvatske, devedesetih godina, protiv puno jačeg neprijatelja", kaže Damir Banić. Otvoreno pismo Premijeru od službenog kandidata IX. Bojne”Rafael Vitez Boban”, Damira Banića, objašnjava važnost što skorijeg imenovanja za ministra branitelja: “Poštovani Premijeru Vlade Republike Hrvatske, gosp. Tihomire Oreškoviću, Osjećam veliku potrebu i važnost da Vam se obratim sa ovim otvorenim pismom, u svojstvu službenog kandidata za Ministra branitelja, čije ministarstvo nedostaje u kompletiranju Vlade Republike Hrvatske. Upravo to ministarstvo je možebitno i najvažnije ministarstvo i u matematičkom smislu, jer predstavlja pola milijuna građana ove zemlje, a pridodaju li se i članovi najuže obitelji, dolazite do broja polovine sveukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Godinama se navedeno Ministarstvo bavi rješavanjem materijalnih prava razvojačenih branitelja, skrbi se o istima kroz zdravstveno zbrinjavanje, ali poražavajuća činjenica da prosječna starosna dob branitelja je 50,9 godina. Branitelji na prvom mjestu često obolijevaju od raznih vrsta tumora, kardiovaskularnih bolesti, i ako se uz te podatke pridoda brojka nestalih, poginulih, te branitelja koji su počinili suicid, dolazimo do alarmantne brojke od preko 50 000 tisuća branitelja koji više nisu među nama živima. Postavlja se razumno pitanje što to muči Hrvatske razvojačene branitelje, jeli je to posljedica posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), proživljene traume koja probuđuje stres i utječe na sam organizam i imunitet. Mnogi liječnici bi se složili s tom konstatacijom, i takvu dijagnozu bi i postavili. No, moja malenkost ne smatra da je to jedini uzrok, jer iz vlastitog iskustva smatram da stvari mogu biti i drugačije. S 19 godina sam se dragovoljno uključio u obranu domovine 1991. godine, .nakon bijega iz JNA , u postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) IX. Bojne ,, Rafael vitez Boban”, te sudjelovao na brojnim ratištima. 1992. godine sam izgubio nogu na mini, vratio se opet na bojišnicu, te sam umirovljen s činom satnika. Nisam stao na tome, završio sam visoku školu za športski menadžment i ekonomski fakultet, uključen sam kao sportaš u sjedeću odbojku i dajem svoj doprinos radu cjelokupnog saveza sjedeće odbojke na državnoj razini. Trener sam u borilačkim sportovima, educirani ronilac, grafički dizajner, menadžer nogometnog tima. Zato s punim pravom mogu kazati da osnova funkcioniranja svakog čovjeka se svodi na stanje njegovog duha i stanje njegove svijesti. Živjeti život pa doći u situaciju gledati smrti u oči, pa opet nastaviti živjeti, otvara dvije opcije, ili je osoba apsolutno traumatizirana ili je duhovno i u svojoj svijesti obogaćena. Žrtvovati doslovno svoj život za drugoga, ne samo s onog do sebe, već u ideološkom smislu za svoj narod, daje jako veliku težinu onom tko je to prošao, jer je svjedok istinske filozofije života, a to se ne može olako naučiti iz knjiga. Filozofija života u ovom smislu daje branitelju istinsko pravo da može reducirati kao i učiti vlastitu naciju o životu i smrti, a da pritom bude pravedan i objektivan jer upravo takvo iskustvo i dodir sa životom i smrti daje istima karizmu, koju treba znati usmjeriti u pozitivnu gradnju i nadogradnju. Upravo takva vodilja nedostaje braniteljskom korpusu, jer branitelji gube bitku svrhe svog postojanja, jer umjesto da izgrađujemo ovo društvo, pogrešna politika za rad svojih interesa svakodnevno kazuje da se ne može ništa promijeniti. Takav stav je poguban , ne samo za branitelje već za cijelo društvo, naročito za našu mladost koja nam napušta Domovinu, i ponovo stvara još jednu Hrvatsku u dijaspori, dok nam je matica u demografskom slomu. Zar nas ne uči naša povijest, da su na našim prostorima tekle mora i rijeke krvi naše braće i sestara, različitih političkih uvjerenja, ali sve s jednim istim ciljem, da imamo ono što imamo danas, slobodnu grudu naših predaka. Ta naša gruda je dana nama živima na upravljanje s ciljem da osvjetlamo obraz ove naše napaćene nacije, i usmjerimo je u bogatiju budućnost i stvorimo prosperitet za buduće generacije. Zar je važno komu je djed bio partizan, komu ustaša, zar je važno ako HOS-ovci kažu za dom spremni, a to su govorili i Nikola Šubić Zrinski u obrani od Turaka 1566. godine,, Za Dom sad u boj” ili kasnije Ban Josip Jelačić ,,Za dom” a vojska bi uzvikivala ,, Spremni umrijeti”. Zašto se u ovom našem društvu olako generaliziraju različite činjenice, te se olako kaže da su svi ustaše bili fašisti, a svi partizani bili komunisti. Zar se olako zaboravlja činjenica ministara oružanih snaga i unutarnjih poslova NDH, AnteVokića i Mladena Lorkovića, koji su stupili u kontakt s hrvatskim partizanima, da se Hrvatska prikloni saveznicima i sačuva Hrvatska, a tu ideju su platili vlastitim životima. Zar su i fašisti hrvatski partizani koji su prilikom osnivanja prvog partizanskog odreda 1941. godine u Brezovici nosili na kapama povijesni Hrvatski grb, koji mi HOS-ovci i danas nosimo na beretkama. Moj djed je bio partizanski prvoborac, i da je živ sigurno bi me podupirao što sam HOS-ovac, jer da nije tako, ne bi partizanski i ustaški sinovi i unuci stali zajedno rame uz rame u obrani Domovine Hrvatske, devedesetih godina, protiv puno jačeg neprijatelja. Kao što sam napisao na početku Ministarstvo branitelja je jako važan resor, ali biranje ministra iz političkog kruga nije dobro, jer današnja gospodarska situacija koja je doslovno pred bankrotom, demografski slom i odlazak mladih možemo zahvaliti upravo takvoj politici. Ministarstvo branitelja treba biti živi organ koji se povezuje sa svim ministarstvima, i zajedno sudjeluje u izgradnji našeg društva, ujedinjavanju građana Hrvatske i vračanju izgubljenih moralnih i društvenih vrijednosti. U ovoj svojoj kandidaturi me veseli činjenica što smo se povezali s braćom braniteljima iz Slavonije i zajedno krenuli u kandidaturu za Ministra branitelja, ne zato što smo si to potpisali, već zato što smo uradili što su i radili naši preci, dali smo si riječ. Upravo vraćanje zapostavljenih vrijednosti kao što su poštenje, dosljednost, čestitost, pravednost, objektivnost… da ne nabrajam dalje, daje priliku za stvaranje istinske prirodne desnice, koja ne postoji u Hrvatskoj, koju čine branitelji. Također otvaranje novih ideja, različitih stavova daje priliku za stvaranje prave prirodne ljevice, koju čine naši mladi ljudi, inovativni i buntovni, neopterećeni s prošlošću. Takav način uspostave dijaloga daje našem političkom sustavu mogućnost da se kvalitetno razvije jer nama ne treba revolucija, nama treba evolucija. Nepotrebne i besmislene retorike koje se mogu čuti na političkoj sceni, našu naciju guraju u dva različita rova, i zato smatram da je uloga HOS-a trenutno jako bitna , čija uloga bi trebala maknuti rovove i otvoriti put, upravo radi naše zajedničke bogate povijesti. Naša braća i sestre izvan granica Hrvatske žeđaju za pomirbom, jer bolje od nas samih vide da nam se matica raspada, i da se vrijedni i pošteni neće imati gdje vratiti i pružiti svoje znanje, kako bi nam zemlja doživjela procvat. Potrebna nam je zdrava polemika, otvoreni dijalog bez srama i straha, bez optuživanja i upiranja prstom, tražeći krivca. U mojoj viziji takvu ulogu Ministarstvo branitelja ima, jer osim snage za ujedinjavanje, vidim i snagu i prosperitet u materijalnim resursima, i da isto ministarstvo ne bude više teret ovog društva, već pozitivan primjer. Zato tražim od Vas Premijeru odgovornost da dopustite da se Ministarstvo branitelja kreativno razvije, a moja malenkost nudi političkom sustavu odgovornost za pravi smjer branitelja-graditelja ovog društva”. HOS-ovac i službeni kandidat za Ministra branitelja, Damir Banić