"Glas je rekao: 'Zašto me progoniš Milorade, zašto progoniš moje najmilije?'" "Preplavila me tuga i odmah sam postao svjestan užasa koje radim samo zbog novca, a i da pomognem braći Srbima da porobe Hrvate", dao je prvu izjavu Pupovac za imbecilix gospodinu Babunu i njegovom cijenjenom čoporu. Naš reporter otišao je također odmah nakon toga gosp. Pupovcu nemilog događaja uzeti izjavu, dok ne promjeni mišljenje, jer vrag ne spava.. "Dakle, gospodine Pupovac, recite mi što se točno zbilo?" "Pa gledajte išao sam po upute kod mog četničkog vojvode Nikolića kad se između nas ispriječila nekakva svjetlost, s druge strane sam vidio mog četničkog vojvodu kako leži izbezumljen na podu, a onda sam čuo glas koji mi kaže: 'Zašto me progoniš Milorade, zašto progoniš moje najmilije?' To sam već rekao za imbecilix, tako je bilo." Razmišljao sam 'kako je moguće da se Isus ukaže ovako nečemu', a onda sam se sjetio, Isus je išao najgorima od najgorih i tako pokušavao spasiti svoje najmilije od zla. Gospodine Pupovac, kako ste znali da je to Isus, a ne nekakav demon? "Znao sam, odmah sam znao, ne možete ni zamisliti kakva me je tuga obuzela, kako sam bio gol i jadan pred tim bićem, znao je sve što sam ikad napravio, svako zlo i svaku prevaru, i gledao me sa tugom, njegova je tuga bila čak i veća od moje, žalio je moje žrtve, Žalio je i mog Glavinjaševića, ali i mene, to me je najviše pogodilo. Pao sam i plakao dok je moj četnički vojvoda sa druge strane počeo urlati, zvati upomoć i pucati u Isusa koji ga nije ni gledao, a meci kao da su se topili?" A da vam još kažem, znam kako izgleda kad me demon (Sotona, op.a.) obuzme, tada se nadmem ko šljiva u guzici i mislim da sam bolji od Hrvata jer sam Srbin, počnem prijetiti, ucjenjivati, lagati ko pseto i praviti se žrtvom dok sve oko sebe brutalno teroriziram, pun sam bolesne i luđačke mržnje kad me obuzme demon, ovo je bilo drukčije. "To nije bilo sve, zar ne?" "Ne, nakon što sam se isplakao upitao me je: 'Zašto?'" "Samo 'zašto'?" "Da, ali vjerujte mi znao sam što pita, sjetio sam se odmah kako sam postao imućan, sjetio sam se dr. Šretera i kakvo sam zlo napravio, sjetio sam se koliko je ljudi ubijeno vjerojatno i zbog moje izjave 91. ili 92. da su ustaše (Hrvati, op.a.) nasilno pokrstili 11000 srpske djece, a nisu niti jedno jedino, širio sam divlju i sotonsku mržnju, ljudi su umirali. Sjetio sam se kako sam došao u Sabor sa žutom trakom i optužio hrvatski narod da su svi do zadnjeg fašisti i ubojice zbog tuče SDP-ovih klinaca i mladih ljubitelja četnika, a nisam ni riječ rekao kad je mladi Srbin zaklao dva Hrvata iz mržnje, a zbog čega bi drugoga? To mi nimalo nije smetalo. Kakav sam ja to čovjek mislio sam. Sjetio sam se kako sam i nedavno prijetio da će da lete meci, kao da ih nismo na vas ispalili tisuće tona, ubijte me ako znam zašto sam to rekao, možda da mi daju više ustaških kuna, možda da pomognem braći četnicima da vas unište, možda da vas ustrašim, ucjenim, ne znam? Sjetio sam se svih mojih huškačkih, neljudskih i govora mržnje, sjetio sam se i kako od naroda koji jedva preživljava sisam užasno velike novce i stalno urlam da mi je malo, sjetio sam se kako stalno tražim više, tobože za svoje, i koliko sam neljudski i ne razmišljam odakle će mi dati trostruko od onoga što oni imaju, nisam o tome prije razmišljao samo sam stalno ucjenjivao? Sjetio sam se i kako je moj narod (i moja rođena braća bijahu dio toga) okupirao i uništio trećinu ove prelijepe zemlje, kako su pobili desetke tisuća ljudi samo zbog pljačke i otimačine, kako su protjerali pola milijuna Hrvata samo zato što su Hrvati, a onda su ne prihvaćajući da Hrvati imaju pravo na svoju državu skoro svi otišli pa da još bude gore i za to optužili Hrvate, a ja to sve podržavam i širim laži gdje god stignem, strašno, neshvatljivo bolesno i zlo. Čak dapače, počeo sam se i iživljavati na Hrvatima, doslovno sam zabrazdio u nacizam i fašizam, pogodila me ta spoznaja. Sjetio sam se i kakvim sam se užasnim ljudima okružio i kakvo zlo svaki dan širimo. Sjetio sam se i kako odlazim na brifinge kod četničkog vojvode Nikolića i krvoloka Vučića i to mi ne smeta, uopće nisam shvatio koliko je to neljudski i protiv čovjeka kao humanog bića, a smeta mi svaki Hrvat koji izjavi da je Hrvat ili da voli svoju Hrvatsku, pa mi smeta čak i Milanović koji jest rekao istinu, u predizborne svrhe naravno, ali istinu, a ni deseti dio koliko smo zli i naopaki nije rekao", tu opet zaplaka, dok sam ja razmišljao o čudu koje se upravo dogodilo. "I što je onda bilo?", priupitah ga. "Dok su mi tako prolazile misli i dok sam plakao u sobu je uletio Vučić sa naoružanom pratnjom i počeo urlati 'ubijte to, ubijte ga, uništite, pucaj majku vam jebem, krvi mu se napite, 100 za jednoga, grobovi će da vrište, nikad više mrmlj mrmlj, vadi kosti... pucaaaaj aaaaaaaaaa, udri, ubij, ubij...", ali meci nisu dolazili do nas, jednostavno su nestajali, a ja sam se sjetio njegovih riječi kako se on promijenio i nije više onaj koji je pozivao da se ubije 100 muslimana za jednog Srbina ili da su Ogulin, Karlobag Virovitica srpski i ostale fašističko nacističke umobolne ideje. Nije se on nimalo promijenio shvatio sam, on samo čeka priliku da napravi najveće moguće zlo, on još čeka svoje remek zlodjelo, to je sigurno kao što je i smrt sigurna svakom živom biću." "Nakon što su shvatili da ne mogu ništa pobjegli su svi van a ja sam ostao sa Isusom koji mi je rekao: 'Milorade, griješio si kao malo tko, nesretnik si i loš čovjek, nikad za pravdu, nikad za ljude, izdao si sve koje si mogao izdati i prodao sve koje si mogao prodati, trgovao si mrtvim tijelima dok sam ih ja tješio u svom krilu, ne mogu ti reći da ćeš se spasiti iako nije nemoguće, no to više nije u mojoj moći, već jedino na tebi da daš sve od sebe, prestaneš širiti zlo i mržnju i da čekaš milost. Doista, ako se iskreno pokaješ sve je moguće, čuo si priču o Pavlu koji bješe Savao, tako i ti možeš Milorade. A sad ću ti pričati o mojoj maloj zajednici koju neljudski mučiš. Hrvati nisu sveti Milorade, imaju puno za učiti zato i puštam vas kao vukove i hijene među njih da ih nešto naučim, teško uče to moram priznati. No Milorade, koliko god da nisu savršeni ipak imaju daleko više dobrih osobina, nisu otimači tuđega, žive na svom i ne šire se prljavo i agresivno pokoljima kao tvoji Milorade, nikoga ne diraju i poštuju sve, jedino imaju velikih problema sa samopoštovanjem, one koji poštuju njihovo pravo na život i na njihovu djedovinu primaju srcem i tretiraju kao svoje, sa ostalima bespoštedno ratuju, no nisu li takvi svi narodi svijeta, zar postoji narod koji dobrovoljno postaje roblje? A vi ih Milorade uporno napadate i ubijate. Iz drugog svjetskog rata izašlo vas je milijun više, Hrvata milijun manje, a i dalje podlo lažete Milorade o tome tko je koga pobio. Bio si i nedavno u mjestu koje zovete Srb, ja to mjesto zovem Sodoma i Gomora, na tom mjestu počinili ste neljudska zvjerstva i ne da se niste pokajali nego i slavite pokolj mojih najmilijih. Da Milorade, zlo radite, i vi i oni koji vam to dopuštaju u zemlji hrvatskoj. Pobili ste skoro sve moje na širokom području koje vi zovete Krajina a ja Golgota, i u vremenu koje vi zovete devedesete opet ste pobili sve koji su preostali ili se doselili i nasilno htjeli uništiti moju malu zajednicu Hrvata, a onda sam se ja Milorade umiješao. Da, da, ne trebaš se čuditi, nikakvi Amerikanci, Rusi ili Srbi nisu više mogli ništa učiniti jer ja sam Alfa i Omega i rekao sam 'dosta ste uradili, sad je svršeno". Ja sam taj Milorade koji je odlučio da vam ne pripada oteto, jer je oteto prokleto. Ja sam taj u koga više niste gledali i koga ste prezreli pa vas je kralj tame odveo u tamu. Razmisli, kako je moguće da se dogodi što se tvojima dogodilo? Da je bar dio vas bio za mene ne bi se to dogodilo. Da, bilo je dobrih ljudi pojedinaca i oni su moji, ali premalo, došli smo do toga da sam slao anđele da traže nekoliko ljudi koji će sve spasiti, ali ih ne nađoh Milorade.Izgubili ste se u tami vlastitog srca. Isto se događa sad sa tvojom zemljom Srbijom. O da Milorade, ne priznješ ti mojima pravo na postojanje, tretiraš ih kao nužno zlo, a tvoja zemlja Srbija je sada u istom stanju u kakvom ste vi bili u zemlji koju ste učinili Golgotom i jednako će završiti Milorade. Šaljem svoje anđele svaki dan da omekšaju srca u Srbiji, vraćaju mi se slomljenih krila, jer ste prihvatili kralja tame za vođu i savjetnika, pustili ste zlo u srce Milorade. Upamti i prenesi moje riječi onima s kojima plug vučeš: 'Idete putem bez povratka, a nade je sve manje. Puštate Sotonu u srce misleći da ste onda jači, ali se varate i u sudbonosnom trenutku će vas izdati, jer je njegovo drugo ime Izdaja, trebali ste to naučiti na primjeru zemlje koju ste pretvorili u golgotu. a niste. Počinit ćete veliki grijeh i veliko zlo, narodi će trpjeti i ispaštati, ali ćete na kraju vi najviše izgubiti i vaš će gubitak biti primjer narodima. Naumili ste uništiti i porobiti moj hrvatski narod, ali ne znate koliko mi znače i koliku ću im beskrajnu ljubav dati, jer su moji i meni vjerni, da vas je deset tisuća puta više ne možete ih pobijediti, nebo će i zemlja gorjeti ali će moji Hrvati stajati ponosni i hrabri do kraja svijeta. Jer ljubav je tajna dvaju svjetova, kako reče onaj koji meni pripada. I tu oružje ni broj ne pomažu Milorade. Zato Milorade, obrati se, obavijesti svoje da je sad trenutak da mi se predaju i odbace ludilo i kralja tame, sutra će biti kasno.' A mojima reci: Odbacite oholost i ja ću vas uzdignuti, poštujte stare i nemoćne i ja ću vas poštovati, nikad se nemojte umoriti pomažući bolesnima i potrebitima i ja se nikad neću umoriti pomažući vama, dajte milost neprijatelju i onome tko vam učini zlo i ja ću vama dati milost kad je najviše budete trebali, iskreno oprostite onima koji se pokaju što su vam naudili i ja ću vama dati oprost za vaše grijehe, onima koji vas ne traže oprost ne možete ga ni dati, s njima ću Ja napraviti račun. Priznajte i odbacite svoje grijehe da biste živjeli slobodno i dostojno čovjeka. Jedno posebno želim poručiti mojoj maloj zajednici Hrvata: Ne poštujete sami sebe, znam da su okolnosti i život teški i da ste pretrpjeli strahovite udarce, ali morate odbaciti strah i osjećaj krivice koji vas razara, a koji su vam nametnuli lažima i pokoljima neprijatelji Boga živoga. Da, griješili ste, a tko nije, ali i ništa više od ostalih naroda, prihvatite da niste savršeni i radite na sebi da ne bude baš ničega što bi nas razdvajalo, ali niste gori od drugih, to zapamtite. Čak dapače, vjerni ste mi ma koliko vas koštalo i ne dirate tuđe, ne otimate. Zbog svega toga radite na samopoštovanju i ne dozvolite da vas oni koji vam nisu ni do koljena uvjeravaju da se trebate sramiti i biti poslušni, kome poslušni? Lupežima, lažovima i ubojicama, ne dragi moji Hrvati, poslušni morate biti samo meni i nikoga se ne trebate bojati, zar je to tako teško? ljubite svoje bližnje i ja ću vas ljubiti do kraja svijeta, milosrđe tražim, a ne žrtvu. Amen Tako mi reče i nestade." Sjedili smo i razmišljali. Milorad je zvjerao oko sebe valjda u strahu da mu opet ne dođe svjetlost, kao da nešto krije? Volio bih znati što krije? A možda i bolje da ne znam, lakše ću zaspati! Milosrđe tražim, a ne žrtvu, probudite se Miloradi!