Sada je moguće da osoba koja je mobilizirana za „Oluju“ i nikada prije nije sudjelovala u obrani, biva lakše ranjena, u pravima, na svim razinama, preskače dragovoljca iz `91. Koji je čitav rat proveo u borbenoj postrojbi i imao sreću (a ovako ispada, nesreću) da nije ranjen. Nelogično, zar ne? Željko Petko, umirovljeni je pukovnik HV-a, rođ 1967. g. u Splitu. Svoj ratni put započeo je `91. kao “obični” vojnik u 4.gmtbr a završio `95. g. kao zapovjednik oklopne bojne 4.gmtbr “Pauci”. Po zanimanju sam vojnik (vojna škola JNA iz koje sam se skinuo 1986.g. i škola za načelnike oklopa na Visokom vojnom učilištu Petar Zrinski). – Ovaj prijedlog sam napisao jer je on u ovom “sirovom” obliku nastao kao posljedica razgovora i suživota sa suborcima, istinskim braniteljima i kao posljedica nerazumnog odnosa prema braniteljima. Od završetka Domovinskog rata branitelji su na više razina doživjeli i doživljavaju još uvijek, neprimjeren odnos medija, institucija, raznih udruga i nevladinih organizacija i sl. Postavlja se pitanje, zašto? Razloga je puno i većina ih je politikantske prirode i posljedica nerazumnog odnosa pojedinaca u sustavu. Pojedinaca koji su nezasluženo stekli pravo odlučivati o sudbini kako branitelja tako i odnosu ka Domovinskom ratu. Ali ovdje ne želim o tome. Ovdje ću se pokušati osvrnuti na dio problema koji je praktične prirode i kojega možda možemo sami riješiti. Uz pomoć politike, naravno, ali razumne politike. Često možemo čuti argument kako ima previše udruga branitelja koje, osim što koštaju proračun, nemaju priliku artikulirati jednu zajedničku misao koju bi prenijeli javnosti i institucijama države a niti ta ista javnost može čuti tu jasnu misao koja bi trebala biti izraz volje svih branitelja. Samim izricanjem ovog problema nameće se logično i jednostavno rješenje, jedna udruga. Kao dio branitelja i sam osjećam taj problem i imam priliku čuti od puno svojih suboraca to isto. Nama je to potrebno iz razloga da javnost uvijek i o svakome problemu zna kome se treba obratiti i tko je taj koji predstavlja sve branitelja, da ne govorimo o financijskoj koristi za RH i samim tim branitelje jer se i oni sami financiraju iz proračuna. Ovdje govorim o restrukturiranju i reorganizaciji postojećih udruga u jednu krovnu s podružnicama po cijeloj državi. BRANITELJE JE POTREBNO “RANGIRATI” – O ovom prijedlogu netko jednom mora progovoriti, a ja se sada želim koncentrirati na još jedan, po meni bitniji problem a to je prioritet i rang liste prilikom ostvarivanja prava i način „rangiranja“ branitelja. Svi smo svjesni problema „lažnih“ branitelja, branitelja koji su ostvarili prava a nisu „nigdje bili“ i posljedice bolne istine da takovi postoje. Upravo nerješavanje i ignoriranje ovog problema daje za pravo onima koji ističu taj problem svaki put kada se prava branitelja smanjuju ili se branitelji na bilo koji način prozivaju i stigmatiziraju. A to je politika. A mi na svaki način trebamo izbjegavati politiziranje. Prvi „udar“ politike doživjeli smo prihvaćanjem zakona koji daje prednost, a u nekim slučajevima je i jedini kriterij u ostvarivanju određenih prava isključivo invalidima Domovinskog rata a bez obzira na ratni put, što je u mnogim slučajevima nepravedno. Npr., sada je moguće da osoba koja je mobilizirana za „Oluju“ i nikad nije sudjelovala u obrani, biva lakše ranjena, u pravima, na svim razinama, preskače dragovoljca iz `91. Koji je čitav rat proveo u borbenoj postrojbi i imao sreću (a ovako ispada, nesreću) da nije ranjen. Nelogično, zar ne? Drugi „udar“ politike doživjeli smo „rasturanjem“ branitelja na previše samostalnih udruga i tako omogućili politici da u ime branitelja, „izvlače“ udruge koje njima odgovaraju u određenom trenutku, kako bi tobože prikazali javnosti stav branitelja oko istih. S druge strane postoji puno štetnih odluka koje nitko od branitelja nije podržao, dok su istovremeno nekakvi predstavnici branitelja zagovarali i opravdavali takove odluke u ime svih. Treći „udar“ politike doživjeli smo izbacivanjem pojma i statusa dragovoljca. Izbacivanje kategorije dragovoljca, logično je pretpostaviti, ide na ruku onima koji to nisu a ima ih u daleko većem broju. A ujedno i otvara vrata manipulacijama u okviru gore spomenutog „prvog“ udara politike. Znači, logično i razumno bi bilo vratiti status dragovoljca na mjesto koje on zaslužuje. Naravno, ovdje uzimam u obzir da ni među dragovoljcima ne zaslužuju svi isti status niti rangiranje. Netko bi zasigurno nabrojao još „udara“ nerazumne politike ali eto ja ću se zaustaviti jer mislim da je poanta jasna. VRATITI STATUS DRAGOVOLJCA Moj prijedlog bi bio da se donese novi zakon o pravima branitelja u kojemu bi se vratio status „Dragovoljac Domovinskog rata“ i u kojemu bi postojalo svojevrsno bodovanje i rangiranje sudionika Domovinskog rata tako da bi se, sada već apsurdna brojka od preko 500.000 branitelja ne smanjila, već stavila u neke razumne okvire gdje bi svak znao svoje mjesto i kako bi se izbjegli, u mnogim slučajevima opravdani, argumenti zlonamjernih ili dobronamjernih, svejedno. Sjetimo se kako je izgledalo bodovanje po osnovi dana provedenih u obrani. Totalno nepotpuno i površno i s toliko rupa da se ne mogu oteti dojmu da je namjerno napravljen nestručno. Naravno, pod uvjetom da su ga izradili nekakvi stručnjaci. Sada je možda kasno ali budućnosti radi predložit ću samo primjer jedne takve moguće liste bodovanja; 1. VRIJEME PRISTUPANJA Dragovoljac `91……..100 bodova `92………………………….50 `93………………………….40 `94………………………….30 `95………………………….20 2. POSTROJBA (za svaki mjesec proveden u) Gardijske brigade, specijalna policija, Postrojbe za posebne namjene…………..100 bodova Pričuva…………………………………………….80 Vatrogasci, policija, medicinsko osoblje i sl……………………….60 radna obaveza, državni službenici i namještenici………………………………………40 3. VRIJEME PROVEDENO U OBRANI (treba bodovati po mjesecima ali ovo je samo ilustracije radi) 4 godine…………………………………………100 bodova 3,5 ………………………………………….80 3 ………………………………………….70 2,5 …………………………………………..60 2 …………………………………………..50 1,5 …………………………………………..40 1 ……………………………………………30 0,5 ……………………………………………20 4. USTROJBENI TIP POSTROJBE (po mjesecima provedenim u) Borbeni ………………………………………..50 bodova Logistika……………………………………….40 Administrcija…………………………………30 5. POSEBNI UVJETI 5.1. ZAPOVIJEDANJE (po mjesecima) a) borbena postrojba…………………..50 bodova b) logistička ……………………………..30 c) administracija…………………………20 5.2 STATUS HRVI a) ranjavanje/ozljeda u borbi………….50 bodova b) ranjavanje/ozljeda na obuci………..30 c) ostalo……………………………………….20 5.3 NAGRADE, POHVALE, MEDALJE, ODLIKOVANJA I ORDENI a) svaki orden ……………………………….10 bodova b) svako odlikovanje………………………..9 c) svaka medalja………………………………8 d) svaka pohvala,nagrada………………….2 5.4 BODOVI PO OSNOVI GODINA STAROSTI a) maloljetni …………………………………. 100 bodova b) ročnici koji su se uključili u obranu nakon odsluženja ………. 80 bodova 5.5 ? 5.6 ? UKUPNO: kategorija 5 xxx bodova 6. ? 7. ? Itd., itd., sve je stvar rasprave i razgovora na sastancima stručnih tijela i odbora ali evo, ovo je načelna ideja kako pristupiti ovom problemu. Jednom kada se utvrde kriteriji biti će puno jasnije kako, u okviru ministarstva branitelja, posložiti stvari na zadovoljstvo kako branitelja tako i javnosti. Cilj rangiranja bi načelno bio usmjeren ka budućim aktivnostima i mogućnosti da se u tijela krovne udruge i proces zastupanja branitelja mogu aktivno uključivati osobe na temelju bodova kao jednog od glavnih kriterija (ne i jedini, naravno). Moguće bi bilo npr. dodjeljivati različite iskaznice za različite bodovne razdijele, npr. zlatna, srebrna, brončana i sl. Također smo svjesni i toga da su mnoga prava već konzumirana i mišljenja sam da rangiranje ne bi trebalo poslužiti „proganjanju“ lažnih već poštenijem pristupu pravima branitelja ubuduće. U ovim vremenima svjesni smo duboke krize našega društva i razloge koje naše društvo čini onim što jest trebamo tražiti u sebi samima. Veliki dio mojih suboraca a i ja s njima, osjeća moralnu krizu kao jednu od značajnijih karika u lancu negativnih pojava i smatramo da je potreba za moralnom katarzom prioritet i preduvjet rješavanju svih ostalih problema. Gdje nema integriteta nema ni napretka. A branitelji su velika prednost kada je moral u pitanju. Svoj život su u jednom trenutku stavili na raspolaganje jer su branili pravo naroda na opredjeljenje na samostalnost jer, sjetimo se, 90-tih je preko 90% ljudi glasalo za samostalnost i sve što se je kasnije desilo samo je posljedica te želje i volje naroda. Branitelji su jedini koji su u tim vremenima zadaću odradili pošteno i do kraja, uspješno. A danas najjasnije vidimo da ostali segmenti društva i nisu bili baš tako uspješni. I to ne zbog pomanjkanja sredstava, podrške ili stručnjaka, već zbog niskih moralnih standarda. S druge strane branitelji su jedini kojima su se drastično smanjivala prava i mirovine. Krajnje je vrijeme da ispravimo nepravdu i branitelje uključimo u proces nastojanja da ovu zemlju učinimo dostojnom života i stvorimo je na ponos našoj djeci koja bi željela živjeti ovdje. Branitelji su snaga ali moraju biti organizirani tako da su prave vrijednosti i konkretne zasluge uvjet kako za ostvarivanje prava tako i za iznošenje stajališta ili djelovanje. Pukovnik u miru, Željko Petko