Sabo, objasni što si radio s četnicima u Vukovaru danima nakon njegovog pada? Jer... Dokazi o tome postoje!

Iz ovog ulomka vrlo je jasno i kako je Sabo imao povlašten odnos sa Srbima koji ga pozivaju u goste i nude vizit kartu, a šokira i činjenica da novinaru poklanja auto u vrijeme kad u Vukovaru nije ostao čitav niti jedan jedini bicikl. Ovaj susret i ne bi bio toliko intrigantan da se nije dogodio par dana nakon pada Vukovara, u vrijeme kada tamo nije bilo ni H od Hrvata... Barem ne preživjelog.

Pitanje je koliko je Branimir Gulan, srpski novinar i autor knjige "S obje strane pakla" bio svjestan da će ovim djelom raskrinkati djelovanje gradonačelnika Željka Sabe tijekom Domovinskog rata u Vukovaru. Gradonačelnik poznat po odolijevanju nizu afera ostavio je dojam zaštićenog čovjeka kojem nitko ne može ništa, pa čak ni dokazivanje podmićivanja vukovarske ravnateljice Marije Budimir koje je zabilježeno audio snimkom nije pomoglo uzljuljati stolac ovog vukovarskog moćnika.

Tako je nedodirljivi gradonačelnik netaknuto prehodao i objavljivanje gore spomenutog naslova gdje su se inkriminirajućim podacima "zatresla brda i rodio miš". Branimir Gulan, novinar iz Srbije koji je u Vukovaru proboravio od prvog do posljednjeg dana, u knjizi, dakle, opisuje ulazak četnika u sasvim razoren grad nakon njegovog pada i nalijeće na Željka Sabu:

"Danas, 22.11.1991.dok sa grupom obilazimo kombinat "Borovo", o strahotama koje je u njemu preživeo priča Željko Sabo. Kaže da je svo vrijeme rata u njemu održavao struju. Novinarima priča da je iz Borova naselja i da je u kombinatu radio prije rata. Kaže:

'Ja sam iz miješanog braka. Otac mi je Mađar, a majka Hrvatica. Kada je počeo rat, obitelj sam poslao u okolinu Zadra, a ja sam cijelo vrijeme bio ovdje u podrumu, gledao strahote.'

Poslije te priče, ostali krenuše ka izlazu, on meni reče:

'Vi sačekajte, moram vam nešto reći i moram vas nešto pitati.'

Sa mnom zastade i kapetan Stanko Živković, zadužen za novinare u press centru JNA u Somboru i Milan iz Radio-Odžaka. Sabo počinje razgovor pitanjem:

'Da li vi mene poznajete?'

Gledam ga, pomalo se sjećam čovjeka, ali mislim, možda sam objavio ime da je poginuo, a ono čovjek živ! Kažem da se sjećam i čekam njegovu priču. On je i počinje:

'Sjećaš se vrele julske noći kada su te ispred željezničke stanice u Borovu zaustavili naoružani civili i šef HDZ Mirko Nikolašević? Kada su ti naslanjali pušku u leđa i pištolj na čelo, zato što si bio zbunjen i nisi znao otvoriti gepek od 'renoa 5' ljubljanske registracije? '

Tada mi se počeo vraćati film. On je nastavio priču.

'Sjećaš li se da je naišao jedan čovjek koji je rekao da te ne diraju i odveo te do hotela? Ubili bi te da te ja nisam odveo. '

Novinari koji su čuli priču, pitaju me je li to istina, a ja potvrdno odgovaram. Vidim, on bi još razgovarao, ali posjeta je organizirana, ja mu dajem vizit kartu i pozivam ga da mi bude gost nekoliko dana. Njega vojska odvodi na saslušanje…. On mi je nudio na poklon svoj automobil koji je parkiran u krugu kombinata da ga preuzmem, što sam odbio… Odlazimo dalje u obilazak Vukovara", opisao je svoj susret sa Sabom srpski novinar.

Ovaj susret i ne bi bio toliko intrigantan da se nije dogodio par dana nakon pada Vukovara, u vrijeme kada tamo nije bilo ni H od Hrvata... Barem ne preživjelog.

Ovo slučajno priznanje Branimira Gulaga svojevremeno je uzburkalo branitelje koji su gradonačelnika i prije toga prozivali "lažnim braniteljem", jer su ovoga puta u rukama imali nepristran dokaz o ratovanju u podrumu Željka Sabe. Iz ovog ulomka vrlo je jasno i kako je Sabo imao povlašten odnos sa Srbima koji ga pozivaju u goste i nude vizit kartu, a šokira i činjenica da novinaru poklanja auto u vrijeme kad u Vukovaru nije ostao čitav niti jedan jedini bicikl.

Unatoč svemu, Sabo i danas po Vukovaru hoda visoko podignute glave. Nitko ga za "družbu s četnicima" više ni ne pita. Bila je to samo jedna afera u nizu koju su pomele nove.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE