Svi logoraši tijekom dvomjesečna zatočeništva prošli su ispitivanje ''oficira bezbednosti'', stoga su pred odlazak na ispitivanje ''slagali priče'' koje treba ispričati. Tako je Albanac Šemsudin Morina još pri dolasku u logor izmislilo za sebe ime Jozo Bošnjak iz Županje. U prvo vrijeme ova je ''priča'' prošla, no na kraju je bio razotkriven te vrlo okrutno kažnjen - vezali su ga bodljikavom žicom, pretukli i pustili psa na njega da ga grize. O tome što se zbiva u vanjskome svijetu, malo se znalo među logorašima. Znalo se onoliko ko­liko bi im rekli stražari i koliko bi se dalo pročitati u ''Narodnoj armiji'' i ''Frontu'', časopisima JNA koje su dijelili logorašima. ''Ja sam tek naknadno doznao da je švedsko veleposlanstvo u Beogradu tražilo da me njihov predstavnik posjeti, ali su od JNA dobili odbijenicu. O tome sam kasnije dobio pismo. No zato su u logor tri puta dolazili predstavnici Međunarodnog Cr­venog križa. Kako sam ja između svih logoraša najbolje znao engles­ki, to su moji suborci i zapovjednici tražili da govorim ispred svih njih o uvjetima života u logoru. Sjećam se da mi je to bila prilika da popijem kavu, prvu od ispitivanja. Preko ovih predstavnika Međunarodnog Crvenog križa mi logoraši smo slali poruke svojim obiteljima. Ja sam poslao poruku majci. Drugi slučaj kada sam govorio u ime svih logoraša bio je prilikom dolaska britanske TV ekipe na Manjaču. U pitanju je bio neovisni reporter koji samostalno proizvodi i prodaje reportaže. U pratnji mu je bila neka Srpkinja koja mi je postavljala pi­tanja o uvjetima života. Odgovarao sam na engleskom kako bi spriječio da izmijeni moje odgovore. Report­er mi je rekao interesantnu infor­maciju, da JNA za našu razmjenu traži od Hrvatske neki teritorij. Koliko je to točno ne znam''.

Slavlje ''Tigrova'' u hotelu ''Panorama''. Prvi slijeva Goran Sušić

Glavna tema razgovora logoraša bila je razmjena. Jedno jutro stražari su logoraše probudili ra­nije no obično te im podijelili jed­nokratne brijače - 20 ''BIC-ova'' po štali, tj. jedna britvica na pet logoraša. Dobili su i malo vode, ali ne i pjenu, te su se morali brijati ''na suho''. Potom su im podijelili čiste nove košulje te stavili peći za grijanje po štalama. Logoraši su im se jako obradovali, jer bio je mjesec studeni, a na bosanskoj planini bilo je jako hladno. U neko doba otvo­rila su se vrata. Očekivalo se da će ući predstavnici Međunarodnoga Crvenog križa, kad se na vratima pojavio časnik JNA i rekao im ''danas se vrši razmjena'' i izišao van. Bio je to 58. dan boravka zarobljenih ''Tigrova'', policajaca i hrvatskih civila u logoru Manjača. Nakon kraćeg vremena pred štale su došli autobusi koji su ih preba­cili u Bosanski Šamac, gdje ih je dočekao ''hladan tuš'' - nema ništa od razmjene jer hrvatska strana nije dovela sve Srbe na razmjenu. Logoraše je JNA iskrcala iz auto­busa i uvela u šamačku sportsku dvoranu te pozvala šamačke Hrvate da im mogu donijeti hranu ako žele. U kratkom roku logoraši su bili zatrpani hranom - Šamčani su im donijeli svega, mesa, kolača, pita, šunke, hamburgera... Cijelo ''brdo'' hrane.

'Tigar'' Žarko Storić slavi oslobođenje iz Manjače

U toj dvorani logoraši su čekali cijelu noć. Gotovo nitko od logoraša nije spavao od nervoze koju su stražari JNA pojačavali govoreći da nema ništa od razmjene, da bi im ujutro 9. studenoga 1991. potvrdili da će ipak biti razmijenjeni te su pon­ovno ukrcani u autobuse. Mikulić se našao u zadnjem autobusu pa je potrajalo dok je došao na red. Razmjena je obavljena na platou s bosanske strane savskog mosta. Dok su bili u autobusu, svim logorašima od strane četiriju stražara dana je zapovijed ''ruke na leđa, glava dolje'', isto kao i 13. rujna kada su ih odvozili na Manjaču. Vrijeme je teklo užasno sporo i činilo se da au­tobus u kojem je Robert Mikulić sa svojim suborcima nikada neće doći na red. On sam bio je spreman, ako se autobus okrene i krene natrag, šakama razbiti staklo i pobjeći na slobodu, čak i po cijenu da ga pri­tom ubiju. Ni po cijenu života nije više bio spreman vratiti se u pakao Manjače. Nakon više sati čekanja u autobus je ušao čovjek u maskirnoj odori s hrvatskim grbom na kapi i rekao: ''Dečki, slušajte ovamo! Evo još malo pa će biti razmjena. Doći će iz Međunarodnog Crvenog križa koji će vas pitati želite li biti razmi­jenjeni. Više ne vrijedi ruke na leđa, glava dole''. Tako je i bilo. Svi logoraši potvrdili su da žele biti razmijenje­ni. I nakon što su prešli most, nisu shvaćali da su konačno slobodni. Iz Šamca su autobusi preko Bjelovara otišli za Zagreb, gdje im je u hotelu ''Panorama'' pripremljen doček. Uz obitelji, bivše logoraše dočekao je i medicinski tim koji je obavio osnovni medicinski pregled, da bi potom išli u zaraznu bolnicu na Gubčevoj zvijezdi. Roberta Mikulića dočekao je hrvatski ministar informiranja Branko Salaj, Hrvat iz Švedske s kojim se poznavao otprije.

Slavljenje slobode – ''Tigar'' iz Švedske Robert Mikulić u zagrebačkom hotelu ''Panorama'' nakon puštanja iz Manjače 9. studenoga 1991.

Neke od bivših logoraša članovi obitelji nisu odmah prepoznali jer su izgledali očajno, mršavi, ispijeni, blijedi. Na­kon pregleda svi koju su trebali, u hotelu ''Panorama'' dobili su sobe. Mikulić se i danas sjeća užitka koji mu je predstavljalo tuširanje top­lom vodom, nakon dva mjeseca provedena u prljavštini logora Manjače. Čim se malo oporavio, Robert Mikulić otišao je u Švedsku kako bi obišao obitelj. No nije se dugo zadržao. Nakon deset dana vratio se natrag, jer rat u Hrvatskoj još nije bio gotov. Ušao je u sastav 66. bojne vojne policije u kojoj je ostao do travnja 1992., nakon čega odlazi u HVO kako bi pomogao i tamošnjim Hrvatima. Sudjelovao je borbama za dolinu Neretve. Poslije rata ''Tigar'' Robert Mikulić vratio se kao 30-postotni invalid, što je posljedica zatočeništva u Manjači, u Švedsku gdje i danas živi sa svo­jom obitelji i uspješan je vlasnik poduzeća instalacija za pivo. ''Tigrovi'' zarobljeni u Hrvatskoj Kostajnici 1991. 1. Zvonimir Kalan - zapovjednik obrane 2. Robert Andrijanić 3. Željko Anić 4. Antun Ašpan 5. Milan Babić 6. Stipo Baraban 7. Željko Barun 8. Ivan Bazina 9. Tomislav Bedeniković 10. Andreas Belužić 11. Zlatko Bićanić 12. Stjepan Biškup 13. Branko Bos 14. Željko Božić 15. Mario Božinović 16. Branko Brekalo 17. Josip (Marko) Brekalo 18. Zoran Briški 19. Ivan Budan - nestao 20. Damir Cafuk 21. Ivica Cavrić 22. Dean Čanić 23. Krešimir Čolak 24. Marijan Čondrić 25. Stjepko Čović 26. Mirko Ćužić 27. Džoni Damjanović 28. Dragan Dekan 29. Josip Dubovečak 30. Alen Dujmović 31. Nikola Dumić 32. Ivan Dunaj 33. Ivica Džinić 34. Dražen Erdelić 35. Darko Fileš 36. Ivan Franjić 37. Mladen Fržić 38. Vedran Galošić 39. Branko Glavaš 40. Mladen Golub 41. Tomislav Gorupec 42. Anto Granić 43. Robert Grbeš 44. Mato Guberac 45. Stanko Hackenberg 46. Mario Halužan 47. Željko Halužan 48. Vladimir Hercigonja 49. Ivan Hiržin 50. Jasmin Hodžić 51. Josip Hojsak 52. Anđelko Holetić 53. Željko Holi 54. Vladimir Horvat 55. Stjepan Husajina 56. Marijan Hušnjak 57. Zdravko Ivanek 58. Rajko Ivanović - medic. tehničar, dragovoljac iz Vinogradske bolnice 59. Davor Jaklović 60. Lovrijen Japirko 61. Zoran Jolić 62. Rajko Jovanović 63. Tomislav Jurašinović 64. Dragan Jurić - medic. tehničar, dragovoljac iz Vinogradske bolnice 65. Marin Jurić 66. Ante Jurilj 67. Marin Jurinić 68. Miroslav Jurišić 69. Danijel Kadi 70. Darko Katuša 71. Ivan Kobaš 72. Zvonko Kolenko 73. Dražen Korotaj 74. Dejan Kosović 75. Đuro Kos 76. Đuro Koščak 77. Vlatko Krajačić 78. Branko Kraljić 79. Josip Kučko 80. Velimir Kučko 81. Ivan-Željko Kurtanjek 82. Josip Lajtman 83. Josip Lakić 84. Žarko Lepen 85. Mario Lončar 86. Marko Lončar 87. Darko Lovrenčić 88. Zvonko Lovrenčić 89. Marijan Lovrić 90. Stanislav Lučić 91. Ivica Lusavec 92. Franjo Mađarić 93. Željko Majetić 94. Zvonko Majtan - med­ic. tehničar, dragovoljac iz Vi­nogradske bolnice 95. Mijo Malović 96. Luka Mamić 97. Boško Marić 98. Marijan Marinković 99. Đuka Marjanović 100. Nenad Marković 101. Milan Markovinović 102. Zlatko Merkaš 103. Anđelko Mesarić 104. Nikola Mihoci 105. Božo Mijatović 106. Josip Miković - medicinski tehničar 107. Robert Mikulić 108. Vlatko Mojzeš 109. Šemsudin Morina 110. Branko Navialić 111. Dr. Igor Nikolić - šef saniteta 112. Dr. Zdenko Novotny- liječnik, dragovoljac iz Vinogradske bolnice 113. Slaven Oković 114. Zlatko Oreški 115. Željko Pakši 116. Marijan Pavlović 117. Ante Pavlović 118. Krunoslav Petric 119. Dražen Petrošić 120. Ivica Podvorac 121. Goran Posavec 122. Ivan Puškarić 123. Vlastimir Rac-Kranjicki 124. Damir Radić - nestao 125. Božo Rudar 126. Zvonimir Ruševljanin 127. Mile Samardžija 128. Miljenko Sambolec 129. Borisav Savanović 130. Zoran Sekić 131. Mirko Sesar 132. Željko Sesar 133. Marijan Sinanović 134. Mario Sinković 135. Drago Slopko 136. Zoran Starjački 137. Žarko Storić 138. Zdravko Stažnik 139. Vlado Strupar 140. Goran Sušić 141. Davor Svetec 142. Zrinko Svetopetrić 143. Tihomir Svoboda 144. Dragan Šakić 145. Franjo Šambar 146. Branko Šantek 147. Davor Šebelić 148. Ivica Šikić 149. August Špilek 150. Dario Šubert 151. Ivica Tafra 152. Amet Tahirović 153. Darko Tonković 154. Dr. Zlatko Tomašić - liječnik 155. Miroslav Topić 156. Vinko Topić 157. Ivica Tošić 158. MarjanTurk 159. Ivan Turudić 160. Davorin Udovičić 161. IvanVeingartner 162. Josip Vinski - nestao 163. Ivo Vladić 164. Severin Vrančić 165. Božidar Vrček 166. Željko Vrdoljak 167. Ante Vukadin 168. Đuro Vuksanović 169. Željko Zagorac 170. Rajko Zebec 171. Mladen Zelenika 172. Nenad Živković   dr.sc. Jakša Raguž / VP – Magazin za vojnu povijest udruga-gavran.hr Izvornu vijest možete pogledati OVDJE