Uoči četničkog derneka u Srbu poznata srpska 'pevaljka', 'muzička ikona' hrvatskih ratnih profitera i dezertera, Lepa Brena, bivša Fahreta Jahić, svoj dernek, neku vrstu uvertire, imati će u Makarskoj. Još uvijek su nam svježa sjećanja na njen neuspješni pokušaj 'osvajanja' Karlovca, čemu su se usprotivili hrvatski branitelji, nakon čega je Brena bila prisiljena na uzmak te se povukla na rezervni položaj, u Krnjak, gdje je na Breninom 'koncertu' urlikalo nekoliko tisuća 'razgaljenih' hrvatskih demokrata, predvođenih lokalnim SDSS-ovcima. Sve je na kraju završilo u Jugoslaviji. Nisu li se rodoljubi ipak borili za otadžbinu? Ove godine Srb će, dakle, imati uvertiru kilometrima daleko, Makarska bi čak dva dana zaredom trebala ugostiti Lepu Brenu, 25. te 26. srpnja, nakon što se u ozračju ljubavi i tolerancije oduševljeni poklonici 'vrhunske muzike' opuste nesumnjivo će biti spremni za glavnu predstavu u Srbu koja bi trebala biti organizirana pod ravnanjem dva maestra, profesora Milorada Pupovca, i bivšeg ljubitelja ustaške glazbe, Stjepana Mesića. Inače, Lepa Brena poznata je po tome da je tijekom velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku dizala moral velikosrpskim fašistima kako bi ovi što spremnije dočekali 'oslobađanje' Srebrenice, što se i dogodilo u srpnju 1995. godine pod vodstvom jednog od vodećih srpskih 'antifašista', Ratka Mladića. Naime, samozvani general za sebe također tvrdi da je antifašist, no, to u Hrvatskoj tvrdi i Veljko Džakula. Brenin dernek u Makarskoj održati će se pod geslom 'Brenomanije u Makarskoj', njen glasnogovornik u Hrvatskoj, nadaleko poznati Vedran Strukar, je oduševljen, dok su, naravno, branitelji, iz već poznatih razloga protiv ovakve harmonije bratstva i jedinstva. Posve opravdano, no, je li potrebno? Trebaju li branitelji uopće reagirati na ovakav primitivan način promoviranja jugo-nostalgije i jednim manjim dijelom velikosrpskog fašizma s obzirom kako su koncerti Lepe Brene najbolji način i prilika da 'antifašisti' sami sebe razotkriju? Kad Lepa Brena pjeva o Titu i Jugoslaviji, dok je u podsvijesti žrtava velikosrpske agresije i dalje prisutna njena slika u fašističkoj odori, ona najviše govori sama o sebi, kao što sami o sebi govore oni koji posjećuju takvu vrstu derneka. Zašto ih ne pustiti da budu ono što jesu, a što su nije potrebno ponavljati? Autor: Ivana Izvorni članak možete pogledati OVDJE