Niste ni svjesni što Mile Kekin radi po Srbiji: Hrvatski roker ruši Vučića, a pazite kako i kada

Popularni glazbenik Mile Kekin, bivši frontmen rock-grupe Hladno pivo, vraća se svojim obožavateljima u Srbiji, što možda i ne bi bilo neobično da se taj povratak ne odvija u jeku intenzivne izborne kampanje koja je nedavno počela u toj zemlji. U petak 2. listopada koncert će se održati u klubu Zappa barka, omiljenom okupljalištu pripadnika srpske alternativne scene, koje upućeni u tematiku uspoređuju sa zagrebačkom Močvarom. Znakovito je da je koncert Mile Kekina tempiran dan uoči najvećeg mitinga Srpske napredne stranke, na kojem će srpski predsjednik Aleksandar Vučić u svojem uobičajenom stilu grmjeti protiv “blokadera”. Organizatori koncerta najavljuju, pak, Kekina bolje i od Sandre Benčić, kao jednog od najpoznatijih regionalnih punk-rokera.

Kekinu, istini za volju, nastupi u Srbiji nisu nepoznanica. I prošle je godine nastupao u beogradskom klubu Zappa baza, koji slovi kao sestrinski klub Zappa barke. Srbi ga vole pa je ondje uspio zapaliti publiku koja je oduševljeno skandirala: “Pumpaj! Pumpaj!”, što je slogan studentskog pokreta kojemu je krajnji cilj rušenje Vučića. Kekin je s pozornice okupljenima uzvratio: “Pumpaj! Pumpaj!”, čime je otvoreno dao do znanja da podržava pobunu protiv Vučićeva režima.Nije tajna da se Mile Kekin i u Hrvatskoj predstavlja kao pomalo anarhičan umjetnik koji ne mari za politiku, pa tako i u srpsku prijestolnicu odlazi prije svega kao glazbenik, radi svoje publike, a ne radi političke agitacije.Srpska monarhija

No u srpskoj političkoj stvarnosti i u tamošnjim tabloidima, u pauzama od morbidnog TV showa “Zadruga”, Kekinov će se nastup sasvim sigurno protumačiti kao potpora “blokaderima” i “neprijateljima Srbije”. S jedne strane, Kekinu može ići na ruku to što će mu u Beogradu propagandisti predsjednika Vučića prilijepiti etiketu “blokaderskog saveznika iz Hrvatske”, možda čak i “ustaškog blokadera”. U Hrvatskoj ga nitko neće moći prozvati zbog toga što pomaže u rušenju Vučićeva režima.

No, s druge strane, nastup u Beogradu mogao bi mu se obiti o glavu, jer studentski pobunjenički pokret ne predstavlja samo protuvučićevske snage koje žele liberalno-demokratsku Srbiju nego je to dijelom i pokret srpskih ultranacionalista. Naime, Kekin ne zna, ili ne želi znati, da antirežimsku izbornu listu Studenti pobjeđuju podupire i cijeli niz velikosrpskih stranaka i organizacija, među kojima se ističe Srpski pokret Dveri. Riječ je o ekstremno desnoj stranci, zapravo fašističkoj, izrazito proruski i protueuropski orijentiranoj, u čijim redovima jasno govore da ne žele Srbiju u Europskoj uniji.

Tu je i Pokret za obnovu Kraljevine Srbije, još jedna velikosrpska, ali i monarhistička stranka, koja zagovara povratak vladavine dinastije Karađorđevića. Treba spomenuti i Srpski pokret obnove, velikosrpsku stranku kojoj je na čelu Vuk Drašković, zagovornik četništva i veliki štovatelj Draže Mihailovića. Drašković je, usput budi rečeno, kumski povezan s Vojislavom Šešeljem, a njegova stranka zauzima se za restauraciju srpske monarhije.

Uz studente revolucionare stalo je i Srpsko nacionalno veće Kosova i Metohije te Srpski nacionalni forum, organizacije kosovskih Srba koje negiraju državnost Republike Kosova i koje čak ni Vučića ne smatraju dovoljno angažiranim u “vraćanju Kosova i Metohije majci Srbiji”.Živi štit

Treba spomenuti i nacionalističku stranku kosovskih Srba – Srpsku demokratiju, kojoj okosnicu programa čini zaštita prava srpskog naroda na Kosovu. Tu su i Ratni veterani juga Srbije, udruga koja okuplja bivše vojnike koji su sudjelovali u ratovima 90-ih godina na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine te neizostavnog Kosova. U toj se udruzi okupljaju pripadnici dobrovoljačkih i paravojnih postrojbi koji su napustili Savez ratnih veterana Srbije i okrenuli se protiv Vučića pa sada u studentskim prosvjedima sudjeluju kao svojevrsna garda, odnosno kao “živi štit” demonstranata.

Srpski studentski pokret isprva je imao potporu cijelog niza hrvatskih, uglavnom ljevičarskih, udruga i raznih nevladinih organizacija. No kako je vrijeme odmicalo tako je i ta solidarnost splašnjavala jer se pokazalo da je pokret ideološki heterogen te da u njemu ima velikosrpskih i protueuropskih elemenata.

Mili Kekinu to, očito, nije naročito važno ili je možda zbunjen, što za njega ne bi bilo neobično s obzirom na to da svojedobno nije znao razlikovati jednog Nikicu Jelavića od drugog Nikice Jelavića. Moguće je i da, jednostavno, vjeruje u regionalnu pankersku, anarhističku solidarnost i vječnu borbu protiv državnih autoriteta. Kao što mu ne valja Andrej Plenković, tako mu valjda ne odgovara ni Aleksandar Vučić.

Njemu su oni isti, a isti su i Sandri Benčić, koja je ovih dana u Saboru premijera Plenkovića usporedila sa srpskim predsjednikom, nazvavši ga Vučićevom budalom.

U stranci koju Benčić predvodi vrlo vjerojatno hvale Kekina što se usuđuje usred srpske izborne kampanje održati nastup u Beogradu, pred antivučićevskom publikom koja će glasati za listu Studenti pobjeđuju.Politička povijest

No u stranci Možemo možda bi se ipak trebali malo zabrinuti. Naime, suprug njihove kolegice i istaknute saborske zastupnice Ivane Kekin, koji je ujedno i omiljeni pjevač njihove stranke, koncertom u beogradskom klubu neizravno će iskazati potporu srpskoj studentskoj listi koja je već uvelike zagađena najgorim srpskim političkim otpadom. Odlazak u Beograd u trenutku u kojem se tamošnja politička scena lomi između Vučićeva autokratizma i još desnijih, radikalnijih elemenata, koji nerijetko koriste protuhrvatsku retoriku za skupljanje bodova, nosi ogroman rizik. Bilo kakva provokacija s desnog dijela političkog spektra u Srbiji ili incident na koncertu, pa i eventualna zlonamjerna izjava nekog od tamošnjih političara, preko noći mogu Kekinovu suprugu Ivanu uvući u rasprave o srpskoj politici. U takvom scenariju stranka Možemo potpuno će izgubiti kontrolu nad svojim porukama u Hrvatskoj i biti prisiljena boriti se na terenu na kojem ne može pobijediti. Desnica u Hrvatskoj već godinama uspješno plasira tezu o Možemo kao o soroševskoj, anacionalnoj, regionalnoj i projugoslavenskoj opciji.

Kekinov koncert u Beogradu u jeku predizborne kampanje služi kao činjenični dokaz za tu tezu. Ako možemovci u najavljenom Kekinovu nastupu ne vide problem, zabili su si politički autogol i potvrdili da u vrhu stranke nedostaje čvrsta politička pragmatičnost, koja razumije da u borbi za vlast privatni poslovi ne smiju ugrožavati političke ciljeve.

Politička povijest obitelji Kekin i stranke Možemo pamti nekoliko situacija u kojima su potezi Mile Kekina ozbiljno narušili i opteretili političke kampanje koje je vodila njegova supruga Ivana. Najveći šok za predsjedničku kampanju Ivane Kekin bio je kada je u javnost procurila informacija da se Mile Kekin u jednom kafiću sastao s poduzetnikom Nikicom Jelavićem, kojeg javnost godinama veže uz kontroverzne strukture.Isti obrazac

Kampanja se stoga u najgorem trenutku svela na krizno komuniciranje, a Ivana Kekin branila se tvrdnjama da je njezin suprug estradna zvijezda i da se sastaje s raznim ljudima u lokalima, da je ona bila naivna, a da je Mile mislio da mu se obratio Nikica Jelavić nogometaš. No ništa nije moglo umanjiti štetu koja je nastala za stranku Možemo.

Baš zbog tog iskustva odlazak Mile Kekina na koncert u Beograd u jeku kampanje ne bi trebalo promatrati kao izolirani slučaj, nego kao nastavak istog obrasca. Iz političke perspektive to predstavlja dokaz da, bez obzira na teške lekcije iz prošlosti, u obiteljsko-političkom krugu Ivane Kekin još ne postoji svijest o potrebi za privremenim povlačenjem iz bilo kakvih situacija koje protivnici mogu iskoristiti za blaćenje stranke.

Ako je Ivana Kekin zaista dobra psihijatrica i ako ima zrno političke lucidnosti, savjetovat će svom mužu da otkaže koncert. Reći će mu: “Mile, ne srljaj kao guska u maglu.”

Da priča bude do kraja ironična, iste se večeri u beogradskom Sava centru održava premijera filma Lordana Zafranovića “Djeca Kozare”, pa se može reći da se 2. listopada u srpskoj prijestolnici održava hrvatska večer za i protiv predsjednika Vučića, koji će to, sasvim sigurno, retorički tijekom kampanje znati okrenuti u svoju korist.