15. ožujka 1929. rođen general-bojnik Nijaz Batlak – Daidža: Junak i legenda mnogih bitaka Domovinskog rata

Nakon bijega iz Jugoslavije u kojoj je nakon II. svjetskog rata bio zatvoren sa 16 godina te proveo 11 godina u zatvoru vratit će se u domovinu kada će ga ona opet trebati.

Na današnji dan 1929. rođen je general-bojnik Nijaz Batlak – Daidža, poznat i kao Mate Šarlija. Podrijetlom iz istočne Bosne, a rodio se u Zvekovićima kraj Cavtata, u Hrvatskoj.

Otac Mehmed mu je bio član HSS-a i nadzornik pruge na sarajevskom Alipašinom mostu. Nijaz Batlak se uvijek izjašnjavao Hrvatom muslimanske vjeroispovijesti.

Nadimak Daidža dobio je po ujaku (daidža) s kojim je provodio dječačke dane. Godine 1945. bio je pripadnik u vojnim formacijama NDH, te je sudjelovao u velikoj bitci ustaša i četnika na Lijevče polju u kojem su četnici doživjeli jedan od najvećih poraza u 2. svjetskom ratu.

Pred njegovim očima partizani su mučili njegova oca. Potkovali su ga i takvoga su ga bacili u jamu. Mladog Nijaza Batlaka poslali su u zatočeništvo u kakanjski rudnik nakon kojeg je zatočen u vojnom zatvoru u blizini Mostara sve do 1956. godine.

O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, kao i emigrantskom životu u SAD-u zna se vrlo malo. U Americi je upoznao kasnijeg hrvatskoga predsjednika dr. Franju Tuđmana. O tome je govorio: „Pružali smo mu punu potporu i dali do znanja da cijelo iseljeništvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.”

U Hrvatsku se vratio 1991. godine te se uputio u Sarajevo jer je želio organizirati obranu grada. Potom je s lažnim identitetom ušao u Crnu Goru, odakle je snimao neprijateljske položaje i pregovarao s mjesnim Albancima u Baru i Ulcinju. Prvi vojni angažman dogodio se na južnom području, u dubrovačkoj okolici i Čepikućama. Imenovan je prvim zapovjednikom južnog bojišta, a koncem listopada 1991. promiče se u čin brigadira HV-a. Osnovao je dragovoljačku pukovniju „Kralj Tomislav”, poslije preustrojenu u elitnu postrojbu HVO-a „Ludvig Pavlović”, i „Crvenkapice”, koja se poslije preustrojila u elitnu postrojbu HVO-a „Nahid Kulenović”, čiji su bojovnici, njih 160, probili obruč oko Goražda i ušli u taj grad. Jedna bojna iz te pukovnije poslije se pridružila obrani Bihaća.

Sredinom ožujka 1992. godine promaknut je u čin general-bojnika HV-a, u kojem je i umirovljen. Nakon što je potpisan Washingtonski sporazum, vratio se u BiH, gdje je radio u diplomaciji. U Sarajevu je obnašao dužnost savjetnika za međunacionalne odnose u veleposlanstvu Republike Hrvatske.

Umro je od teške bolesti 31. siječnja 1999. godine. Zbog svog osvjedočenog domoljublja i iskazane hrabrosti Nijaz Batlak odlikovan je:

Redom kneza Domagoja s ogrlicom
Redom bana Jelačića
Redom Ante Starčevića
Redom hrvatskog trolista
Redom hrvatskog pletera
Spomenicom Domovinskog rata
Spomenicom domovinske zahvalnosti.