U dvorcu pokraj Bleiburga britanski časnik Patrick Scott na današnji je dan 1945. godine hladno primio hrvatsku delegaciju i dao joj je na znanje da Britanci neće prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla. 

Na današnji dan obilježava se spomen na tragične događaje 1945. godine, kad su Britanci odbili prihvatiti vojnike Nezavisne Države Hrvatske i hrvatske civile, prepustivši ih partizanskom zarobljavanju. Naime, još desetak dana ranije, jedinice NDH i mnogi hrvatski civili počeli su povlačenje prema Sloveniji i Austriji u nadi da će se uspjeti predati britanskoj vojsci i izbjeći zarobljavanje od osvjetnički raspoloženih partizana. Nakon mukotrpnog puta kroz Sloveniju i velikog broja usputnih bitaka uspjeli su se probiti preko austrijske granice i doći 14. svibnja na Bleiburško polje, gdje su se susreli s britanskom tenkovskom jedinicom 5. korpusa 8. armije. Britanci su im pokazali demarkacijsku crtu do koje smiju doći i koju ne smiju prijeći. Ujutro na današnji dan Britanci su obavijestili hrvatske delegate da će ih u 13 sati primiti predstavnik britanskog štaba.

Sastanak je održan u starom dvorcu pokraj Bleiburga. Kao hrvatski poslanici došli su generali Ivo Herenčić i Vjekoslav Servatzy, te pukovnik Crljen. Britanski brigadir Patrick Scott hladno ih je primio i dao im je znanje da Britanci neće prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla. Zatim je Scott primio partizanske predstavnike, suočio ih s hrvatskim delegatima i zamolio ih da im izdiktiraju uvjete predaje. Partizanski uvjeti bili su strogi – bezuvjetna predaja čitave vojske u roku od 1 sat i 20 minuta. Kad su hrvatski predstavnici htjeli pregovarati u uvjetima, barem da se produži rok za predaju, brigadir Scott ih je prekinuo i upozorio da će britanski tenkovi biti na raspolaganju partizanima. Hrvatska delegacija nakon toga se povukla iu kasnim poslijepodnevnim satima hrvatske su se jedinice predale partizanima. Partizanske akcije nad zarobljenicima koje su uslijedile, u obliku masovnih ubojstava i u obliku Križnih puteva, predstavljaju zločin kojem se rijetko može naći ravan u novijoj europskoj povijesti. Još uvijek danas, o tim događanjima, političke elite nastoje šutjeti i spriječiti otvaranje arhiva koje bi rasvijetlile ovo tamno vrijeme hrvatske povijesti.

Bez obzira na nevjerojatnu veličinu tragedije i pronađene masovne grobnice s tisućama ubijenih ne samo vojnika, već i žena, djece, staraca, pa i malih beba na najsuroviji način – političari u Hrvatskoj ne žele rasvijetliti ta događanja, osuditi zločince i dati javni pijetet žrtvama micanjem. imena zločinaca sa trgova i ulice, te davanjem imena trgova žrtvama. Hrvatska čeka otvaranje arhiva, lustraciju, dostojne ukope i pijetet prema žrtvama, osude ii mena ubojica, otvaranje muzeja komunističkih zločinaca, ulaska tih tema u udžbenike škola i fakulteta, te u konačnici čeka – istina. Istina oslobađa, sve je drugo zavaravanje i zatvor. Nadamo se da hrvatska vlast to ima na umu i da zna da je to želja i volja hrvatskog mučeničkog naroda i vapijućih žrtava Bleiburga i komunističkih zločina.