Na današnji dan 18. ožujka 1945. zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac održao je znamenitu propovijed o komunizmu u bazilici Srca Isusova u Zagrebu gdje je rekao da će “braniti slobodu Crkve i zauzimati se za pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu, jer je takva država bila jamstvo za vjerničku slobodu”.

Stepinac je ostao dosljedan svojim riječima i to je platio mučeništvom, a hrvatski narod je uveden u tamnicu naroda i komunističku tiraniju. Tek 45 godina kasnije Hrvati su dobili svoju državu, koju su morali platiti vlastitom krvlju.

U propovijedi koju je održao u zagrebačkoj katedrali točno dvije godine prije toga u ožujku 1943. javno je osudio nacističku ideologiju, baš kao i na završetku pokorničke procesije u Zagrebu, 31. listopada 1943. Evo njegovih riječi: »Katolička crkva ne poznaje rasu koju gospoduju. i rasa koje robuju. Katolička crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pjesnicu. (…). Katolička crkva ne može priznati da koja rasa ili narod, zato što je brojčano jači i bolje oboružan, smije počinjati nasilje nad brojčano slabijim i manjim narodom«.

U svibnju iste godine podržava zamolbu Židovske bogoštovne općine u Zagrebu da joj se dozvoli rad za one (Židove) koji su još bili na slobodi. U prosincu, njegovim zauzimanjem spašeni su starci i starice koji su boravili u Židovskom umirovljeničkom domu “Lavoslav Schwarz”, kad ih je sve preselio na crkveno imanje u Brezovici, gdje je uzdržavao dom sve do kraja rata.

U poslijeratnom sustavnom uništavanju utjecaja Crkve, te i same prisutnosti vjere u narodu, Stepinac je, usput nedaćama koje je prolazio tijekom neljudskoga postupanja prema njemu, iskazao čudesnu ustrajnost i čvrstoću svojih stavova u obrani vjerskih i moralnih tradicija koje su uvijek bile dio hrvatskog naroda i njegovog identiteta.