U dramatičnim okolnostima stvaranja samostalne hrvatske države mjesto ministra obrane bilo je jedno od najvažnijih u svim vladama. No ispočetka su se u samo dvije godine izmijenila čak četvorica ministra.

Prvi je bio Petar Kriste. Naslijedio ga je Martin Špegelj, a potom su tu funkciju kratko obnašali Šime Đodan i Luka Bebić. U vrijeme otvorene srpske agresije na Hrvatsku na mjesto ministra obrane 18. rujna 1991. postavljen je Gojko Šušak, energičan i šutljiv povratnik iz emigracije.     

Šušak je dugo živio u Kanadi gdje je pomagao u organiziranju hrvatskih škola i pripadao različitim hrvatskim organizacijama. Bio je i domaćin prve kanadske turneje Franje Tuđmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za Hrvatsku demokratsku zajednicu.

Vrativši se u Hrvatsku sudjelovao je u radu prvog Općeg sabora HDZ-a, a poslije izborne pobjede imenovan je ministrom iseljeništva u vladi Stjepana Mesića. Zatim je zamjenik ministra Martina Špegelja. Izbor za ministra obrane prihvatio je kao veliku obvezu i jedan od mogućih načina služenja domovini, o čemu je sanjao u iseljeništvu.

Iako nikada nije služio vojsku, Gojko Šušak je u teškim ratnim okolnostima dao nemjerljiv doprinos u ustroju, jačanju i opremanju Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće "Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!" postalo je sinonimom za sve pobjedničke akcije tijekom Domovinskog rata.

U svom dugogodišnjem djelovanju Gojko Šušak je dao velik doprinos i razvoju američko – hrvatskih odnosa. S ministrom obrane Williamom Perryjem i osobno se sprijateljio, što je olakšalo put prema suradnji i strateškom partnerstvu s SAD-om.

Umro je 1998. u Zagrebu nakon teške bolesti. Pogreb ministra – pobjednika u Domovinskom ratu, čovjeka koji je malo govorio a mnogo činio, bio je jedan od najvećih u Hrvatskoj.