22. prosinca 1991. Zločini srpske vojske – Karlovac je bio pun četnika i JNA zbog stvaranja Velike Srbije

Karlovac je bio središnja točka i želja četnika i JNA u nakani stvaranja Velike Srbije zbog svoje izuzetne vojne i strateške važnosti. Zbog toga je srpska vojska (JNA, četnici iz Srbije, domaći Srbi) bila uzrok mnogih stradanja i zločina u gradu i okolici.

Četnici su već u ljeto 1991. najavili da će stari hrvatski grad Karlovac promijeniti ime u Kordunovcu kada postane dio Velike Srbije. Najveća vojna pobjeda u povijesti hrvatskog naroda – Oluja – pomela je te zločinačke planove.

Žestoki topnički napad na grad Karlovac

Dana 22. prosinca 1991. zločinačka JNA i četnici su iz svojih uporišta južno od grada izveli žestoki topnički napad na grad Karlovac u kojem je bilo civilnih žrtava i velike materijalne štete.

Zbog svoje izuzetne strateške važnosti Karlovac je u vrijeme Jugoslavije bio doslovno grad vojnih lica JNA . Čak 39 vojnih objekata u gradu i bližoj okolici činio je taj neveliki grad pravom militariziranom zonom komunističke armije.

To nije nimalo slučajno jer je geografski položaj Karlovca takav da je ključna poveznica sjevernog dijela Hrvatske s obalom. JNA je to dobro znala i zato je u Karlovcu pred rat rasporedila brojne snage, uključujući i niške specijalce u vojarni Petrova Gora u strogom centru grada.

Brojno srpsko stanovništvo južno od Karlovca (Vojnić, Vrginmost, Tušilović, Krnjak i okolica) masovno je i programirano naseljeno grad nakon 1945. pokušavajući tako od hrvatske utvrde protiv Turaka učiniti utvrdu Velikosrba. To je uvelike otežavalo obranu grada zbog mnogobrojnih snajperista u gradu.

Napadi na Hrvate

Već u ljeto 1991. događaju se brojni napadi na Hrvate koji su živjeli u blizini srpskih uporišta pobune u okolici Karlovca. Tako je u Budačkoj Rijeci izvršen podli napad na četvoricu hrvatskih policajaca u ophodnji kojom su ubijeni.
Preostala hrvatska uporišta oko Topuskog i samo mjesto već su pali u ruke Srba u rujnu te, nakon što je očišćeno zaleđe grada, mogao je početi opći napad na grad.

Tog dana tisuće su projektile zasule grad i okolicu, a pripadnici JNA su krenuli tenkovima i preko Slunjskih brda došli na same prilaze gradu. Grad su branile dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca Cobre iz Novog Zagreba i pripadnici karlovačke policije.

Mali Vukovar

Osobito žestoke borbe vodile su se na prigradskom naselju Turnju koji je gotovo cijeli pao u ruke Srba, a hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta koji je ulaz u grad.
Nedostatak hrabrosti srpske vojske i srčani protunapad malobrojnih branitelja odbacio je neprijatelja od mosta. Tih dana Srbi su pokušali još nekoliko puta osvojiti Turanj, no odlučnim otporom prigradskom naselju obranjeno je i zbog razrušenosti tijekom borbe s pravom dobio naziv mali Vukovar .

Oluja 1995. godine. 

I sljedećih mjeseci borbe su se vodile gotovo kuća pored kuće, a te položaje obje vojske dočekale su gotovo nepromijenjene do Oluje 1995. Tih slavnih dana, nakon nekoliko dana borbe, pred sam kraj akcije palo je i najveće četničko uporište u blizini grada – Šanac, brdo koje se vidi sa Plitvičke ceste i na kojem danas s ponosom vijori hrvatska zastava. Nakon toga žestokim napadom padali su Tušilović, Vojnić, Krnjak i druga zloglasna uporišta koja su četiri godine sijala smrt Karlovcem.

Grad je napokon mogao odahnuti i udahnuti slobodu .