Zbog okupacije Kijeva i Vrlike, golemog dijela Baranje i eskalacije velikosrpske agresije na svim bojišnicama, hrvatska Vlada imenovala je 28. kolovoza 1991. Republički krizni štab s predsjednikom Vlade Franjom Gregorićem na čelu. 

Istoga dana, nakon što je posjetio područja napadnute istočne Slavonije, predsjednik Franjo Tuđman u Parizu je razgovarao s francuskim predsjednikom Francoisom Mitterandom o dužnosti Europske zajednice da zaustavi krvoproliće u napadnutoj Hrvatskoj. Da diplomatska nastojanja neće imati nikakva učinka, pokazali su događaji koji su slijedili. Unatoč obećanjima vrha Armije o prekidu vatre, JNA je napala i Osijek. Ondje je kobnoga 28. kolovoza stradala tročlana ekipa Hrvatske televizije, novinar Saša Kopljar, tonski snimatelj Dragan Krička i snimatelj Žarko Kaić. 

Žarko Kaić pao je smrtno pogođen, a Dragan Krička ranjen u trbuh. Tragičan događaj zbio se u Brijestu, nedaleko od Osijeka, pokraj zloglasnog vojnog poligona C. Ekipa je snimala naoko miran prizor, prolazak tenkova Brijestom. Na željezničkom prijelazu ostalo je nekoliko tenkova i transportera. Oko 11 sati tenkovima su prišla dvojica gardista koji su pitali kada će se tenkovi maknuti. Odgovoreno je da će se to dogoditi za 10 minuta. 

Kada je dogovoreni rok prošao, gardisti su krenuli, a za njima televizijska ekipa. U tom je trenutku s jednog  transportera otvorena vatra. Dragan Krička pogođen je u trbuh, a za Žarka Kaića pogodak je bio smrtonosan. Taj zločinački čin pokušao je opravdati general Milan Aksentijević. Kamera na ramenu snimatelja navodno je podsjećala na protutenkovski raketni bacač. Kaić je za HTV radio punih 20 godina te je snimio niz vrlo kvalitetnih dokumentarnih filmova i emisija. Zaslužan je za nastanak mnogih dokumentarni snimaka iz početnog razdoblja velikosrpske agresije koje su se zauvijek urezale u hrvatsku memoriju, poput snimaka hrvatskih prognanika iz Aljmaša i Dalja.