48 godina od udbaškog ubojstva Nikole Martinovića u Austriji: Nalogodavac nedavno umro kao slobodan čovjek
Bleiburško polje i komemoracija bilo je trn u oku Udbi i komunističkoj Jugoslaviji. Na svaki način htjeli su spriječiti okupljanja i komemoracije na ubijene civile Hrvate i vojnike na tom mjestu 1945. godine. To mjesto je bilo i simbolom na nevjerojatnu tragediju koju je doživio hrvatski narod u poratnim događanjima, kada je bio od strane partizana izložen masovnim ubijanjima, progonima, etničkom čišćenju, mučenjima i koncentracijskim logorima, na jedan najmonstruozniji način. I danas se mnoge stvari o tome nastoje sakriti.
Zbog toga su na današnji dan, 17. veljače 1975., u Klagenfurtu ubili žarkog hrvatskog domoljuba i tajnika Počasnog bleiburškog voda Nikola Martinovića.
U svibnju 1975. pokraj spomenika žrtvama na Bleiburgu trebala se održati velika svečanost u povodu 30. obljetnice masovnog pokolja koji su počinili partizani nad civilima Hrvatima i zarobljenim vojnicima. Udba je to odlučila pod svaku cijenu spriječiti, za što je trebala onesposobiti organizatore komemoracije. A to je bilo društvo Bleiburški vod koje je okupljalo Hrvate koji su živjeli na području Klagenfurta, a čiji je tajnik bio Nikola Martinović. Nikola je rođen 1912. godine., u Gornjem Vukšiću kod Brčkog, piše komunistickizlocini.net
Hladnokrvno ubojstvo Udbe s tri hica iz pištolja
Martinović je tijekom Drugoga svjetskog rata bio poručnik domobranske vojske koji je na križnom putu uspio spasiti živu glavu te se nastanio u Klagenfurtu, gdje je otvorio dućan za prodaju cvijeća i vrtlarske opreme. Imao je austrijsko državljanstvo, supruga mu je bila Hrvatica, nije dolazio u Jugoslaviju, a svake je godine na Bleiburgu odavao počast ubijenim suborcima i civilima.
Kobnog 17. veljače 1975. Martinović je otključao vrata svojeg dućana. Unutra ga je čekao ubojica koji ga je hladnokrvno likvidirao. Jedini svjedok koji je policiji o događaju mogao nešto reći bila je dvanaestogodišnja djevojčica koja je ulazila u trgovinu upravo u trenutku kad ju je ubojica žurno napuštao. Atentatora je policiji opisala kao otprilike 20-godišnjaka, visokog oko 175 cm, ovalne glave, duže crne kose, u crnim hlačama i crnoj zakopčanoj kožnoj jakni.
Martinović je i godinama prije pogibije dobivao poruke prijetećeg sadržaja zbog čega je zatražio policijsku dozvolu za posjedovanje oružja koju je i dobio. Uoči atentata prijetnje su bile učestale i, prema svjedočenju njegove udovice, na njemu se vidjela pojačana zabrinutost i oprez. Međutim, ubojica je svakako bio profesionalno obučavan i nije mu dao priliku za obranu.
Pogodio ga je s tri hica, u glavu, vrat i prsa.
Roman Leljak optužio vodećeg člana Komunističke partije Janeza Zemljariča
Na Martinovićevu pogrebu, 21. veljače 1975. godine., na groblju St. Peter u Klagenfurtu, koji je predvodio vlč. Vilim Cecelja, okupilo se oko tisuću Hrvata iz cijeloga svijeta. Austrijska policija do današnjeg dana nije otkrila počinitelja ili počinitelje.
Punih 39 godina kasnije, 7. siječnja 2014. godine., poznatom slovenskom piscu, publicistu i istraživaču Romanu Leljaku austrijska je kriminalistička policija iz Klagenfurta poslala molbu da joj dostavi sve dokumente i saznanja koja ima u vezi s ubojstvom hrvatskog emigranta Nikice Martinovića. Leljak je, istražujući u slovenskom državnom arhivu, uz dozvolu slovenske vlade, proteklih godina prikupio podosta materijala koji ukazuju na to da je Martinovića ubila Udba po nalogu tada svoga glavnog čovjeka u Sloveniji Janeza Zemljariča, koji je 80-ih godina bio najmoćniji slovenski političar, predsjednik slovenskog izvršnog vijeća i potpredsjednik jugoslavenskog Saveznog izvršnog vijeća.
“Udba je od 1945. godine., konstantno nadzirala rad hrvatskih emigranata u Klagenfurtu. Nakon komemoracije bleiburškim žrtvama 1966. godine., pokušala ih je likvidirati postavljanjem bombe u gostionicu u kojoj su se okupili. Eksplozija se dogodila sat vremena prerano. U arhivu sam našao dokument u kojem Zemljarič kao glavnu zadaću Udbe ističe paraliziranje rada Bleiburškoga voda. Ključan dokument je onaj od 4. veljače 1975. godine., u kojem Milan Pavlin, tadašnji načelnik Odjela za emigraciju u slovenskoj Udbi, predlaže Zemljariču da angažiraju Milana Dorića Hamzija za akciju likvidacije Martinovića. Za nagradu bi Udba Doriću, koji je živio u Njemačkoj, kupila gostionicu. Dorić dobiva putne isprave na ime Jožef Ketiš, a njegova supruga na ime Mira Kosi, te municiju za šmajser. Zemljarič je odobrio Pavlinov zahtjev i na istom papiru rukom dopisao ‘strinjam se s predlaganim’, odnosno slažem se s predloženim i potpisao se”, otkriva Leljak.
Martinović je ubijen 13 dana kasnije.
Tragedija obitelji Martinović – ubijena i dva Nikolina sina
I njegova obitelj doživjela je veliku tragediju.
U Ljubljani akciju vodi Milan Paulin, desna ruka šefa slovenske Udbe Janeza Zemljariča. Nikici Martinoviću, i ostalim članovima PBV-a svako malo stižu prijetnje Udbe, i to pismenim i usmenim putem, kao što su stizale i mnogih godina ranije. Godine 1945., kada je kao hrvatski vojnik bio primoran sa stotinama tisuća suboraca i sunarodnjaka napustiti Hrvatsku i pobjeći u Austriju, u domovini mu je ostala obitelj, supruga i četvero djece, tri sina i kći.
Prijetnje Udbe, koje su mu uglavnom usmeno prenosili “zemljaci” iz okoline Brčkog, uglavnom su glasile: “Prestani se angažirati oko Bleiburga, u protivnom će platiti tvoji najmiliji!” Godine 1963. dvojica starijih sinova, Augustin i Franjo, uspijevaju pobjeći k ocu Nikoli u Austriju. Augustin se nastanjuje u Zapadnoj Njemačkoj, a 20-godišnji Franjo odlazi u SAD. Godine 1968. Franjo je ubijen u New Yorku. Nikola Martinović se ne da pokolebati, nastavlja neumorno raditi na uređenju grobova suboraca, i organiziranju komemoracija. Najmlađi sin Marijan, kojega nikada nije vidio, rođen je 1945. godine, u Županji završava Trgovačku školu. Zavod za zapošljavanje nalazi mu posao – u Beogradu. Godine 1970., ubodom nožem u srce, ubija ga sin oficira JNA. Ubijen je, kao i brat Franjo dvije godine ranije, u dobi od 25 godina.
Umiješanost visokog komunističkog dužnosnika Slovenca Janeza Zemljariča u ubojstvo Nikole Martinovića istraživala je austrijska policija, na sličan način kao Njemačka umiješanost udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača u ubojstvo Stjepana Đurekovića. Janez Zemljarič je umro prije koji mjesec, u prosincu 2022. godine, kao slobodan čovjek.
Leljak ukazuje na Udbu i Komunističku partiju
Leljak je još 2014. austrijskoj policiji dostavio dokumente o tom ubojstvu. A Leljak je istražujući u slovenskom državnom arhivu, uz dozvolu slovenske vlade, proteklih godina prikupio podosta materijala koji ukazuju na to da je Martinovića ubila Udba po nalogu tada svoga glavnog čovjeka u Sloveniji Janeza Zemljariča, koji je 80-ih godina bio najmoćniji slovenski političar, predsjednik slovenskog izvršnog vijeća i potpredsjednik jugoslavenskog Saveznog izvršnog vijeća.
Leljak je tad istaknuo da je i od 90-ih godina pa nadalje Zemljarič bio jedan od najmoćnijih ljudi u Sloveniji koji je iz sjene vukao ključne političke poteze u državi, a obogatio se na građevinskim poslovima u Rusiji i trgovini zdravstvenom opremom. Na dnevnoj bazi, dodaje, Zemljarič je kontaktirao s Milanom Kučanom, bivšim slovenskim predsjednikom koji je i danas jako utjecajan u politici, posebno na ljevici. Stoga je taj slučaj u samo nekoliko dana poprilično uzdrmao slovensku političku scenu.
Ovakvih ljudi koji su bili moćnici u zloglasnom i totalitarističkom sustavu komunizma, a vukli su konce iz sjene, ima i u Hrvatskoj. Imali su i još uvijek imaju status nedodirljivih, premda postoje dokazi o njihovoj suradnju ili čak djelovanju u zloglasnoj tajnoj policiji Udbi.
Reportaža slovenske TV o ubojstvu Nikole Martinovića, Udbi i istrazi o umiješanosti visokog dužnosnika Komunističke partije Janeza Zemljariča u ovaj monstruozan zločin:
Izvor:Narod.hr
Autor: ph/Foto: HAZUD
