6. listopada 1992. – Pad Bosanske Posavine. Zašto je došlo do pada Bosanske Posavine ni dan danas nije u potpunosti razjašnjeno!?…
Poslije ovog poraza pojavile su se optužbe o dogovorenom ratu i prodaji teritorija, ali do danas nije u potpunosti razjašnjen uzrok pada Bosanske Posavine...
Sedam mjeseci nakon početka prvih sukoba 6. listopada 1992. hrvatske postrojbe povukle su se iz Bosanskog Broda čime je ujedno i okončana agonija Bosanske Posavine koja je gotovo cijela, osim prostora oko Orašja, pala u ruke bosanskih Srba…
Bosanska Posavina bila je za Srbe vrlo važan cilj jer bi ovladavanjem tim područjem uz Savu imali direktan koridor koji bi povezivao Srbiju sa svim okupiranim područjima od Bosne do Hrvatske. Stoga je agresija Jugoslavenske narodne armije, srpskih pripadnika Teritorijalne obrane te domaćih i iz Srbije i Crne Gore angažiranih paravojnih formacija na općinu Bosanski Brod počela još u ožujku 1992., istovremeno s pojavom barikada u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim mjestima.
Za razliku od Sarajeva, situacija u Bosanskom Brodu nije se smirila. Iako je Brod obranjen, Srbi su u prvoj fazi sukoba, u nastojanju da izbiju na rijeku Savu, uspjeli zauzeti Bosanski Šamac, Modriču i Brčko. Koliko je Posavina bila važna za neprijatelja toliko je bila važna i za obranu Hrvatske te se tamo šalju i postrojbe Hrvatske vojske.
Tijekom travnja 1992. hrvatsko-muslimanske postrojbe oslobodile su veliki dio teritorija i Modriču, presjekle koridor te odbacile neprijatelja u dubinu Posavine. Srbi, dovedeni u tešku situaciju jer su izgubili vitalan pravac za dopremu oružja i ostalih potrepština, ubrzo su okupili i konsolidirali snage i s dva korpusa pokrenuli operaciju Koridor-92.
Napadi su počeli sredinom lipnja, a nakon 12 dana otpora, na Vidovdan, kod Modriče, vojska bosanskih Srba probila je Koridor i tako je Republici Srpskoj osiguran život, a multinacionalnoj Posavini smrt. Istodobno je pala i Derventa, a potom i Odžak. Uslijed konfuzije i nejasnih linija zapovijedanja, veliki dio hrvatskih postrojbi samovoljno je napustio položaje i prešlo Savu odbijajući se vratiti. Nakon stabilizacije bojišnice došlo je do pokušaja hrvatskog protunapada koji je odbijen.
Od tog trenutka stanje se samo pogoršavalo, samovoljni odlasci postrojbi su nastavljeni, a samo su 108. i 3. brigada Hrvatske vojske te 101. brigada Hrvatskog vijeća obrane pružile ozbiljniji otpor, što ipak nije bilo dovoljno ni za obranu Bosanskog Broda.
Poslije ovog “poraza” pojavile su se optužbe o dogovorenom ratu i prodaji teritorija, ali do danas nije u potpunosti razjašnjen uzrok pada Bosanske Posavine.
