Analitičar secirao je povijesnu svađu: 'Teško mi se oteti dojmu da je upravo on čekao priliku da gurne sastanak u konflikt'

Večernjakov analitičar Dragan Bagić osvrnuo se na sinoćnju svađu u Ovalnom uredu. Zašto je eskalirala, što se dalo pročitati između redova i što bi se eventualno moglo dalje događati

Jučerašnja konferencija za medije u trajanju od nešto manje od 50 minuta između predsjednika Trumpa i njegovih suradnika, potpredsjednika JD Vanca i državnog tajnika Rubia s jedne strane te predsjednika Ukrajine Zelenskog zasigurno spada u povijesne političke i medijske događaje. Trump je na kraju s pravog zaključio da se radi o spektakularnom televizijskom događaju. Naime, rijetko kada imamo priliku uživo gledati polemiku među političkim liderima kada se ne slažu, i to polemiku koja očito izlazi izvan okvira diplomskog razgovora, prezentacije za javnost i ulazi u domenu nekontroliranog prepiranja. No, kada se odmaknemo od zgražanja nad tretmanom kojeg je Zelenski dobio u Bijeloj kući, na vidjelo je isplivalo i još nekoliko elemenata.

Jasno je da stvari u političkom upravljanju ne mogu funkcionirati samo po jednom modelu, a pogotovo tom. Ujedno je to i ilustracija zašto poslovna iskustva nisu najbolja kvalifikacija za javne poslove i političke pozicije.

Jučerašnja dinamika razgovora nam sugerira da JD Vance moguće ima svoju političku agendu koja bi mogla biti nezavisna od Trumpa i njegove agende. Jučerašnji razgovor je izgledao kao da potpredsjednik samo čeka priliku da se ubaci i događaje usmjeri u nekom svom smjeru. Teško mi se oteti dojmu da je upravo on čekao priliku da gurne dinamiku ovog sastanka u smjeru konflikta i neuspjeha. Do njegova uključivanja Trump se zapravo ponašao pristojno i normalno (u skladu s njegovom osobnošću). Biti će zanimljivo pratiti daljnju dinamiku odnosa između Trumpa i njegova potpredsjednika. Sam format ovih presica/sastanaka je fenomen za sebe. Može se steći dojam da je format smišljen dijelom i da bi doveo sugovornike u neugodan položaj, ali i da bi omogućio usmjeravanje Trumpovih rekacija.

Prekjučer se malo razjasnio i narativ oko "slobode govora". Sad postaje jasnije da je zapravo moderiranje društvenih mreža u EU zapravo loš za business američkih korporacija i oligarha. Stoga priča o ugrožavanju slobode govora je zapravo sredstvo da se spriječi poslovna šteta. Ali i smanji politički utjecaj tih mogula, što je posebno važno Musku.

Vidjeli smo i što je središnji problem u samom meritumu priče. To je pitanje sigurnosnih garancija za Ukrajinu. Očito da sam dogovor oko obustave sukoba više nije sporan. Tu je dogovor, čini se, postignut. No, Trump očito ne može natjerati Putina (očito ima slabe karte prema njemu, da se izrazimo njegovim riječima) da prihvati bilo koji vid sigurnosnih garancija. Zelenski je posve u pravu kada ne želi prihvatiti takvo primirje. Jučer je jasno argumentirao zašto se Putinu ne može vjerovati, bez sigurnosnih garancija. I ta situacija zapravo pokazuje da je Trumpovo rješenje nedorečeno. Sporazum o mineralima za SAD je pokušaj da se Ukrajince uvjeri da je to sigurnosna garancija. Ako Amerika ima negdje interese, ona će ih štititi. To je Trump zapravo i rekao jučer, malo između redova. No, Zelenskom to očito nije uvjerljivo. Vjerojatno jer zna da tih minerala nema na teritoriju pod njegovom kontrolom dovoljno da bi taj američki interes bio dovoljno značajan. Ako su ove pretpostavke točne, onda se zapravo ispostavlja da Trump nema održiv plan za mir u Ukrajini, jer ne može natjerati Putina da prihvati bilo koja sigurnosna jamstva za Ukrajinu, a Ukrajina (i europski saveznici) nisu pak spremni prihvatiti primirje (i tako ojačati Turumpa) bez uvjerljivih sigurnosnih jamstava. Čini se kao da bi ovaj deal mogao propasti. Na štetu svih.