Analiza derbija – Quo vadis, Leko?

Rijeka je na Poljudu, u Jadranskom derbiju pobijedila Hajduk s 2:1 u utakmici koju su obilježila jaka bura i malo kvalitetnog nogometa. Ivan Leko nije htio mijenjati sustav s kojim je ponižen u Puli, a to je i više nego uspješno iskoristio Sergej Jakirović, koji je visokom presingom u dva navrata šokirao Splićane. Piše: Bruno Roglić

Kada se utakmica igra u uvjetima kao na Poljudu, pod burom toliko jakom da loptu odnosi s mjesta, teško je analizirati nogomet koji ste gledali. Ipak, igrati se mora, barem tako misle u HNS-u pa se nije ni pomišljalo na odgodu kao ni jesenas kada su Osijek i Dinamo igrali u “mraku” guste magle.

Ivan Leko unatoč neugodnom porazu u Puli, nije htio mijenjati sustav i koncepciju igre. Postavio je svojih 3-5-2 s Lukasom Grgićem kao zadnjim veznim i idejom da se igra visoki presing i pritisak na izgubljenu loptu. Ideja je bila da stoperi uvedu loptu u igru, nađu slobodnu opciju prema sredini i da lopta brzo odlazi na bok, gdje će se prije svega tražiti Livaja.

Razlika u momčadi koja je istrčala u Puli je ta da je Melnjak preseljen na trećeg stopera, dok su dva visoka beka igrali Lovrencsics desno te Sahiti lijevo, a Puštkas je zamijenio Kalika u vezi. Lekina ideja je bila da se Melnjak ubacuje visoko i da otvara dodatan prostor Sahitiju, dok je Lovrencsics ostajao više iza. Melnjak je trebao odigrati ulogu kao Azpilicueta u Tuchelovom Chelsea ili Mbemba u Tudorovom Marseillu i u par navrata prvog poluvremena je to izgledalo solidno, bar onoliko koliko je bura dozvolila.

Hajduk nije uspio uspostaviti dominaciju u sredini jer im visoki presing Rijeke to nije dozvoljavao, lopta je često bila u zraku, a to je onda značilo da slijedi potencijalna opasnost za gol Splićana jer je Rijeka prvo poluvrijeme igrala niz vjetar. Iako je imala prednost vjetra u leđa, Rijeka se u prvom poluvremenu uglavnom orijentirala na obranu te su se u par navrata izgubili u visokom presingu te je Hajduk došao do šansi poput Krovinovićeve u 9. i Mlakareve u 21. minuti.

Jakirović je na teren poslao ekipu u formaciji 4-2-3-1 s Smolčićem i Vukčevićem na bokovima te Ampemom i Marinom na krilima. Često se to mijenjalo u klasičnih 3-5-2 gdje bi se Smolčić spuštao na trećeg stopera, dok bi Ampem i Vukčević čuvali suparnička krila. Riječani su dobro skautirali Lekine pokušaje da se Melnjak ubacuje u napad te su ga uspješno pokrili s Ampemom, koji je pokazao kako može odigrati kvaliteno i prema nazad.

Ideja koju je imao Jakirović bila je jasna od samog početka, momčad je postavio maksimalno plitko s obranom na 40 metara od gola, u svakom navratu su visoko pritiskali zadnju liniju Hajduka te su uz pomoć jake poljudske bure jako uspješno rezali Hajdukove napade. Hajdukova trojka u sredini bila je potpuno odsječena i tek su u par navrata greškama u posjedu dozvolili Krovinoviću da kreira poneku opasnost. Upravo jakim presingom i oduzimanjem lopte, Rijeka je došla do svoje dvije velike prilike u prvom poluvremenu kada je Sentić branio udarce Marina, Frigana i Jankovića.

U drugo poluvrijeme ušlo se bez promjena u momčadima, s tim da je Hajduk sada napadao niz vjetar. Prva Lekina zamjena i potencijalna greška nastala je kada se ozlijedio Sahiti, a Leko je umjesto da podigne Melnjaka i preseli se u igru s 4 stopera, odlučio ubaciti Mikanovića pa je Lovrencsics preselio na lijevog beka što je neodoljivo podsjetilo na Tudorovo korištenje Tahiraja u njegovom drugom mandatu.

Tvrdoglavost Leke da zadrži sustav s tri u obrani, s Grgićem na zadnjem veznom, koji nije dovoljno kvalitetan da pokrije prostor ispred zadnje linije, koštao je Hajduk kada je Marin oduzeo jednu loptu Awaziemu, a nakon obrane Sentića, bez većih problema zabija Ampem za veliko slavlje Riječana.

Neshvatljivo je da je Leko odlučio u tim trenucima zamijeniti napadača Mlakara, pridošlicom Benrahouom tako osnažujući sredinu. Hajduk nije uspijevao napraviti ništa prema naprijed pa je u 73. minuti napokon priliku dobio Nikola Kalinić koji je zamijenio Lovrencsicsa te je Hajduk tada “konačno” prešao na igru s 4 u obrani, gdje je Krovinović glumio “desetku” iza Livaje i Kalinića.

S druge strane, Jakirović je u 77. Jankovića zamijenio Liberom kako bi pojačao srednji red s dodatnim igračem te je tako pokušao natjerati Bijele na preskakanje igre. To se pokazalo odličnom idejom jer je ubrzo nakon toga Frigan zabio za 0:2 i činilo se kako će Hajduk doživjeti novu katastrofu.

Nikola Kalinić pokazao je svo iskustvo i znanje kada je u 90. minuti znalački izborio penal i činilo se na prvu “prevario” mladog suca Čulinu. Kaliniću nije trebalo puno da napravi nekakav “nered” u obrani Rijeke i zanimljivo će biti vidjeti hoće li mu Leko dati više minuta u Varaždinu.

Livaja je jedan jedanaesterac iskoristio, a potom je dosuđen drugi kojeg mu je Labrović obranio. Značilo je to da Rijeka nosi sva tri boda iz Splita i da Jakirović upisuje svoj sedmi bod u trećoj utakmici na klupi Riječana. Momčad je doživjela pozitivan šok nakon katastrofalne jeseni i iako ne igraju spektakularno dobro, s Jakirovićem uzimaju bodove, a to je za njih sada najvažnije.

S druge strane, Leki ostaje da se adaptira ili Jakobušiću da mu dovede pojačanja. Još jednom se pokazalo da Hajduk ne može igrati 3-5-2, bar ne s ovim igračima. Navijači postaju nervozni, pogotovo jer Dinamo ne može pobijediti nikoga, a  blijedi Hajduk nema mogućnosti to iskoristiti. Lekina tvrdoglavost mogla bi Hajduka stajati mnogo bodova ove sezone, ali činjenica da će sigurno završiti drugi ili treći mogla bi mu omogućiti da radi na ideji koju ima, unatoč činjenici kako ne donosi rezultate.

Hoće li Leko “dočekati kratke rukave” ovisi samo o njemu, siguran sam kako će mu Jakobušić omogućiti da radi u miru, a na njemu je da odluči hoće li se adaptirati i donijeti mirnoću za završnicu sezone ili će tvrdoglavo gurati nešto što bi moglo završiti katastrofom. Za kraj se treba pitati je li ovo što se trenutno događa Hajduku svojevrsna karma jer su smijenili Karoglana koji je u 10 utakmica upisao sedam pobjeda i 3 remija.