Bijeg preko Velebita: Kako su civili spašavali živu glavu iz Lovinca

Napadi na Lovinac (5. kolovoza 1991.)

Ličko naselje Lovinac svjedočilo je ratnom nasilju još 5. kolovoza 1991. Odjek minobacača i zastrašujuća pješačka paljba prekinuli su jutarnju tišinu — sudjelovalo je oko 150 pripadnika pobunjenih srpskih jedinica iz Korenice, Gračaca, Udbine, Raduča, Ploča i specijalaca. Oruđe: četiri minobacača kalibra 82 mm, te puškomitraljezi M53 i M72, automatske i snajperske puške.

U tijeku napada ubijena su barem dva civila, a brojni objektivni dokazi potvrđuju ogromnu materijalnu štetu na kućama. Obrambene snage su, unatoč incidentu, u konačnici uspjeli odbiti napad.

(UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ)

Masakr u Lovincu (14. kolovoza 1991.)

Deset dana kasnije, napad u Lovincu dobio je još mračniji obrat. Paravojne snage su, uz pomoć minobacača i pješačkog oružja, izazvale eksplozije straha i smrti. Ubijen je hrvatski policajac Milan Sekulić, civile su odvodili, a brojne su kuće spaljene .

Najtragičniji trenutak uslijedio je kad su pronađena tijela pet civila — Martina Šarića, Ivana Ivezića, Juru Sekulića, Stipu Katalinića i Marka Pavičića — zatečena izmasakrirana u žbunju oko sela.

Posljedice su bile teške: više od stotinu mještana, uglavnom starije dobi, ostali su zatočeni u selu, dok su neki spaljeni živi u svojim domovima. Strahovit proces etničkog čišćenja doveo je do smrti najmanje 45 ljudi.

Documenta, u priopćenju obilježavanja stradanja žitelja lovinačkog kraja, dodatno potvrđuje kako su srpske snage desetkovale civile — ubijeno je ili im nedostaje 37 osoba, među njima i stari ljudi: Josip Račić (rođen 1897.) i Milka Šulentić (rođena 1898.).

Širi kontekst: etničko čišćenje i bijeg preko Velebita

Lovinačko područje nije mirno mirovalo ni u sljedećim tjednima. Nakon pokušaja zauzimanja Gospića, neprijateljske snage pokrenule su ofenzivu radi deblokade JNA skladišta u Svetom Roku. Uključeni su zračni udari i oklopni vlakovi.

Kako je stanje pogoršano, više od tisuću civila i branitelja iz Lovinca i okolnih sela (Ričice, Ličko Cerje, Sveti Rok, Vranik, Smokrić) bili su prisiljeni na bijeg preko Velebita. Cesta preko Malog Alana bila je nepristupačna, pa je spašavanje organizirano stazama preko Dušice i Libinja.

Zagrebački alpinisti predvođeni Jerkom Kiriginom uspjeli su spasiti 17 nepokretnih civila, najstarijeg od 90 godina, prebacujući ih kroz neprijateljski kontrolirano područje do Starigrada.

Ostalo je stotinjak preostalih starijih ljudi u Lovincu — od kojih je 45 brutalno ubijeno ili zapaljeno u svojim kućama.

Svjedočanstva i pravda

Za zločine u Lovincu, Državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je optužnice još 1992., nekoliko osoba je osuđeno u odsutnosti na 15–20 godina zatvora . Ipak, pravda je često izostajala — mali broj preostalih optuženih, većina u odsutnosti, i općenito slab odjek u pravosuđu.

Kronološki pregled ključnih događaja