Prošlo je punih 31 godina od bitke na Kupresu, a 27 godine od njenog prvog obilježavanja na mjestima gdje su se vodile borbe. Moje fotografije dragovoljaca 204. Brigade vukovarskih veterana nastale su 10.4.1996. na Kupresu i okolici Kupresa, upravo na tom prvom obilježavanju bitke na samom Kupreškom polju, odnosno na nekima od mjesta krvavih borbi. Bila je to jedna od težih ratnih epizoda naše postrojbe iz koje je samo toga dana poginulo čak petnaest pripadnika, dok je broj ranjenih bio daleko veći! – piše pukovnik Damir Radnić, hrvatski branitelj i zapovjednik HOS-a Bogdanovci o bitci na Kupresu.

Podsjetimo, Bitka za Kupres je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. U strateškom pogledu za ostvarivanje srpskog plana okupacije cjelokupne Bosne i Hercegovine, te velikog dijela Hrvatske, najvažnije područje je teritorij od Kupresa do Livna, jer ono predstavlja stratešku vršnu točku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje se u kontekstu srpskih ciljeva stvaranja tzv. Velike Srbije, ali i u odnosu na obranu teritorija Hrvatske, trebaju sagledati kao jedna cjelina. Pripreme za bitku s hrvatske strane trajale su od jeseni 1991. godine.

Hrvatske su snage, s otprilike 2500 vojnika, nadzirale Kupreška vrata i cestu Kupreška vrata – Bugojno. S neprijateljske strane, sudjelovalo je 6.000 vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Pred sam kraj ožujka, Srbi su se ukopali u rajonima Ravnog, Blagaja i Donjeg Malovana. U Kupresu su sve društvene objekte stavili pod svoju kontrolu a na nekima su postavili strojnička i snajperska gnijezda. U Donjem su Malovanu postavili kontrolnu postaju na kojoj su zaustavljali, pretresali i pljačkali putnike. To je radio vod naoružanih ljudi sa vidljivim četničkim obilježjima, koji je došao sa strane. 

Ova bitka označila je početak otvorenog ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini. U ovoj krvavoj i teškoj bitci hrvatske snage su imale 160 poginulih branitelja, srpske 85 poginulih i 154 zarobljenih. Plan srpskih snaga sa pukovnikom Lisicom na čelu bio je preko Šujice izaći na Tomislavgrad i nakon toga se spustiti prema moru i pokušati presjeci Hrvatsku, No njihovim zaustavljanjem između Malovana i Šujice,  hrvatski su branitelji osujetili taj njihov plan. Nakon 2 godine, munjevitom akcijom, sva su ta područja Hrvati vratili pod svoju kontrolu!

Damir Radnić prisjeća se, također, svojih poginulih suboraca kojih se na današnji dan sjećamo s dubokim pijetetom i odajemo im počast:

Andrija Marić
Robert Zadro
Anton Brkan
Dražen Kiš
Zdenko Marjanović
Franko Lohajner
Kruno Zmajlović
Šime Mađarević
Milan Berton
Denis Mihalić
Ivica Špišić
Marek Pamula
Leon Ogorodnikov
Vasil Šapirov
Giat Bandanev

Svima njima, kao i svim ostalim hrvatskim braniteljima poginulima u obrani domovine ovim putem želimo iskazati svoje nadjublje poštovanje i zahvalnost za žrtvu koju su podnijeli za stvaranje slobodne i samostalne, neovisne Republike Hrvatske. S nama su!

Spomenik Vukovarcima na Kupreškom polju – foto Ćikeša Čolina

Sveta misa na ostacima katoličke crkve u Rastičevu (Kupres) – foto Damir Radnić