Bitka za Vukovar - najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu

Dana 14. rujna 1991. krenuo je žestoki napad udruženih neprijateljskih snaga iz smjera Trpinje, Borova Sela i Bršadina. Kako su branitelji koji su držali liniju obrane prema Borovu Selu napad uspješno odbili, zaprimili su od Blage Zadre poziv za pomoć protuoklopnim sredstvima jer je neprijatelj tenkovima uspio doći gotovo do Mjesne zajednice, danas nazvane upravo po generalu Blagi Zadri. Anđelko Burilo Zadru je preko telefona pitao može li se do Mjesne zajednice doći vozilom kako bi prije stigli, na što mu je Blago Zadro odgovorio kako u tome trenutku može. Međutim, dok su protuoklopna sredstva utovarena u kombi, situacija se na Trpinjskoj cesti mijenjala i pogoršavala iz minute u minutu.

U ispomoć u Citroenovom kombiju krenuli su Ante Vrbat, Anđelko Burilo, Željko Hrgović, Pejo Glavašević i Zdenko Biki. U trenutku kada su iz Ličke ulice izbili na Trpinjsku cestu, prema izjavi preživjelih, cijev tenka udaljenoga nešto više od pedesetak metara već je bila spuštena i nisu imali nikakve mogućnosti izbjeći direktni pogodak koji je uslijedio odmah nakon toga. Već od prvoga pogotka Ante Vrbat koji je vozio i Pejo Glavašević koji je bio na mjestu suvozača, na mjestu su poginuli. Detonacija je, zajedno s bočnim vratima, iz kombija izbacila Anđelka Burilu, Željka Hrgovića i Zdenka Bikija, što im je spasilo živote budući da je drugi tenkovski pogodak uslijedio odmah nakon toga.

“Ante je imao loš predosjećaj, kada smo kretali rekao je kako mu se ne ide, kako će se nešto loše dogoditi, ali ide zbog nas, svojih suboraca”, ispričao je Anđelko Burilo.

Nažalost, Antine loše slutnje su se ostvarile. Nakon pogibije Ante Vrbata i Peje Glavaševića, tijekom duge i žestoke borbe koja je trajala nekoliko dana, pristup njihovim tijelima nije bio moguć; tek kada su branitelji Trpinjske ceste uspjeli potisnuti četnike i tzv. JNA, Ante Vrbat i Pejo Glavašević prenijeti su u vukovarsku bolnicu, a potom sahranjeni.

Posmrtni ostaci šest osoba, među kojima je bio i Ante Vrbat, ekshumirani su 2003. godine na groblju iza vukovarske bolnice, tzv. Švapskom groblju, a identificirani u veljači 2004.