Bleiburg se vratio kući. Zašto?

U Hrvatskoj se nažalost polako, ali sigurno ubijaju sjećanja!

Evo, ni ove godine neće biti tradicionalnog velikog skupa u Bleiburgu,  gdje se godinama obilježavala komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta.. To je odlučeno na sastanku predsjednika Hrvatskog sabora s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije i Počasnog bleiburškog voda.

Dogovoreno je kako će se ovogodišnje  obilježavanje pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora  održati u petak i subotu, 12. i 13.  svibnja. U sklopu programa, u župnoj crkvi u Bleiburgu služit će se sveta misa, dok će veleposlanik  Republike Hrvatske u Austriji položiti vijenac. Komemoracija s polaganjem vijenaca  i molitvom  bit će na zagrebačkom Gradskom groblju  Mirogoju u subotu, 13. svibnja u 9,30 sati, nakon čega je predviđena  sveta misa u 12.15 sati u Spomen crkvi Muke Isusove u Macelju.

Dakle, službene komemoracije na Bleiburškom polju ni ove godine neće biti, pa se s pravom može reći da se Bleiburg vratio kući, odnosno da je još jednom „pao bez ispaljenog metka“!

Na taj način došli su na svoje oni koji su trubili da se tamo slavilo ustaše i da su sudionici koristili nacističke pozdrave. Među najglasnijima bila je glasnogovornica Zelenih u austrijskom parlamentu Olga Voglauer koja je lagala da se u Bleiburgu radi  o okupljanju fašista i nacista, uz sudjelovanje visokih hrvatskih političara i predstavnika Katoličke crkve!

Nitko u hrvatskoj politici nije bio toliko jak da opovrgne ove gluposti, pa se sjećanje na žrtve  partizansko-komunističkih zločina nakon završetka (!) Drugog svjetskog rata „prebacilo“ u Hrvatsku, čime nam se željelo poručiti da svoje mrtve opakujemo doma, a ne na mjestu najstrašnijeg zločina.

To bi isto tako bilo kao da se sjećanje na komunističkog zločinca Josipa Broza Tita i propalu Jugoslaviju više ne održava u Kumrovcu, već u Čačku ili Nišu, ili da se komemoracije za ubijene u Maceljskoj šumi održavaju na Golom otoku ili obrnuto!

Činjenica je da su se i na Bleiburškom polju 15. i 16. svibnja 1945., nakon predaje oko 95.000 poraženih vojnika NDH i velikog broja civila, koji su se zajedno s njima povlačili bojeći se (s pravom!) partizanske osvete masovno ubijani, ali o ovome se kaže da se o ovoj tragediji na tom polju još uvijek daju „različite procjene“, što će reći da se „sve“ drugo zna, a ovo u Bleiburgu je mutno još i danas! Kakva svinjarija!

Međutim, trebamo se sjetiti i riječi maršala  Tita. Naime, on je u Varaždinu početkom svibnja 1945. uz ostalo naglasio kako će svi protivnici njegova režima u novoj državi svjetlost dana gledati samo do najbliže jame, što je bila najava masovnih pokolja.

Nakon toga, trostruki narodni heroj (sic!) u svom je glasovitom govoru u Ljubljani potkraj svibnja  kazao: „Likvidirali smo 200.000 bandita, a još toliko zarobili! Stigla ih je ruka naše pravde!“

U Bleiburgu se počelo, a kasnije nastavilo, bez suda i suđenja ubijati civile, starce, žene, djecu…Jedan od najbližih Titovih suradnika Milovan Đilas tada je rekao: „Ubijte ih kao pse! Ne trošite vrijeme!“.

Egzekucije su obavljene tako što su žrtve postrojavane u četiri reda i rafalno ubijene. Da ide brže, što se najbolje može vidjeti i u jednom od najboljih hrvatskih igranih filmova  –„Četverored“, autora Jakova Sedlara, koji je snimljen po scenariju Ivana Aralice!

Dakle, sramota je što su i najviše hrvatske državne političke institucije „tek samo tako-lako“ odustale od borbe za održavanje komemoracija u Bleiburgu i time na određeni način dale za pravo onima koji lažu i mažu da su se tamo održavale „fašističke orgije“.

U Kumrovcu će se i ove godine održati „komunističke orgije“, kao da se nismo borili protiv Jugoslavije, pa što – nikome ništa! Stoga se  oni koji su u krvi stvarali hrvatsku državu s pravom pitaju:  kakva je ovo država, gdje se ne kažnjava za isticanje jugoslavenskih i komunističkih simbola, gdje se slave oni koji su ubijali nevine Hrvate i nakon II. svjetskog rata, a osporavaju oni bez čije krvi ne bi ni bilo slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države?

Nu, dok se neki i dalje „zabavljaju“ s pokličem „Za dom spremni“, s kojim su ginuli HOS-ovci tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, nisu ni primijetili da je „otjeran“ Bleiburg iz Bleiburga, odnosno austrijskog Lojbaškog polja!