BRAVO ZLATKO DALIĆ Ovaj hrvat baš zna što treba reći! Nismo ga navikli vidjeti takvog, ali poruka moćnicima bila je prava i žestoka

Kad bi se barem naši političari ugledali na izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića. Da shvate kako se bori na nacionalne interese. Svojevrsni bojkot Zlatka Dalića prigodom izbora najboljih u prošloj godini u organizaciji krovne svjetske nogometne organizacije (FIFA) toliko je opravdan, smislen i nadahnjujući da treba ustati i reći – bravo gospodine izborniče!

U izboru tradicionalno sudjeluju izbornici i kapetani svih svjetskih reprezentacija, uz glasove medija te navijača. Dalić je odlučio kako ove godine neće sudjelovati u Fifinom izboru. Ima i priopćenje našeg Saveza zašto je Dalić odustao od tih igara bez granica, zacijelo ste ga pročitali.

Jer, sve skupa, i taj natječaj kao i prošla svjetska smotre vrvi od nepravednosti, nepoštenja i iritacije. Baš kako je suđenje Hrvatska imala na svjetskoj smotri gdje je dosegla sjajno treće mjesto, ta sjetimo se samo jedanaesterca za Argentinu, tako je i ovaj „the best” izbor čista nogometna prevara. Kad smo već kod suđenja na prošlom svjetskom prvenstvu, pa to je bio neviđeni cirkus sa zloupotrebom digitalne tehnologije. Fifa je sve to istolerirala, na svoju sramotu.

Odlična poruka izbornika

Kao što se i u „the best” izboru, pod kreacijom Fife, zloupotrebila popularnost nogometne igre. I svako opravdanje koje je Zlatko Dalić izložio stoji čvrsto poput temelja suvremenog nebodera.

Ako među pet najboljih u prošloj godini nije, primjerice, naš vratar Dominik Livaković koji je trebao biti i proglašen najboljim vratarom svjetskog prvenstva – tu se nema ništa ni dodati ni oduzeti. Ispada da je naš „Livi” jedva uhvatio koju loptu na cijelom turniru, da je bio statist iz zadnjeg reda. Da u konkurenciji za momčad godine uopće nije Joško Gvardiol čija cijena se procjenjuje na stotinjak milijuna eura, pa to već izgleda kao sprdačina.

I Zlatko Dalić je to organizatorima u Fifi skresao u brk. Priznajemo, nikad ga nismo vidjeli tako oštrog i odrješitog. Zacijelo ga je povrijedio što ni on nije bio ni u širem izboru među pet zbornika među najboljima u prošloj godini. Što je fakat apsurdno i glupo. A Hrvatsku je doveo do trećeg mjesta na svijetu, unatoč sudačkim nepravdama koje su je slamale. Pritom, doveo je reprezentaciju koju vodi i na finalni turnir Lige nacija. Uistinu, cijeli taj izbor imao je neku ideju vodilju – kao da Hrvatska ne postoji. Zacijelo ni Modrić ne bi bio u momčadi godine da ne igra u Realu. U godini svjetskog prvenstva.

U izboru je i izbornik Maroka, kojeg je Dalić nadmudrio u utakmici za treće mjesto u Kataru, a Dalić nije. To više nije ni nepravedno, ni smiješno, nego neozbiljno, čak i opasno.

Poantu koju je naposljetku ponudio Dalić može poslužiti i kao preporuka našim političarima kojima su „hrvatska posla” doslovce „zadnja stvar na svijetu”.

 

„Smatram da je naša reprezentacija i svojim igrama i svojim ponašanjem na terenu i izvan njega zaslužila više poštovanja, istog poštovanja koje mi iz utakmice u utakmicu pokazujemo prema našim protivnicima”, izrekao je Dalić i pritom nas opčinio.

„Želim više respekta za nas, za našu reprezentaciju, za naše igrače, pa i za sebe, jer smo s dvije medalje apsolutna svjetska senzacija. Fifa bi nas trebala više promovirati jer smo pokazali da jedna mala zemlja može konkurirati najvećima, a što je najljepša reklama za nogomet u cijelom svijetu”!

Čovjek zna reći, nema što. Nismo ga navikli vidjeti takvog. Ali, tako je jasno, da nema stav, da ne poštuje sam sebe i svoje igrače nikad, baš nikad ne bi od naše reprezentacije napravio to što ona danas predstavlja u suvremenom nogometu.

Dalić je jednim kratkim istupom obezvrijedio i manipulaciju Fife i očajničke namjere velikih. I stopostotno je u pravu. Ako je tko najveća reklama nogometa u svijetu onda je to Hrvatska. Kad tako mala konkurira najvećima! Na travnjaku!

Ovi izbori, natječaji, pa to su administrativne prevare koje bi trebale donijeti koristi onima koji se smatraju većim i od Boga, makar su im rezultati slabiji i od jedne zemlje koja ima jedva četiri milijuna stanovnika. Pa je to neki vid osvete. Što je to podcjenjivanje nego ljutnja i očaj zbog pojave Hrvatske!