OVO SU TRI GLAVNA RAZLOGA ZBOG KOJIH SE NE MOŽE VJEROVATI TOMISLAVU JONJIĆU: PRVI – Pisao je protiv Thompsona i nikada mu se javno nije ispričao! Za predsjedničku kampanju čak je licemjerno preuzeo riječi najnovijeg megahita MPT?! DRUGI – Prije pet godina ne EU izborima bio je protiv zajedništva suverenističkih opcija i upropastio povijesnu priliku za desnu pobjedu nad euroAPom! TREĆI – Odbio je doći u Bujicu i ultimativno zahtijevao javno ograđivanje urednika emisije od dr. Zlatka Hasanbegovića! Najpopularnijem ministru kulture zaprijetio je kaznenom prijavom?!

‘Razbijanje desnice’

OVO NAMJERNO NIJE OBJAVLJENO U BUJICI PRIJE IZBORA – DA SE ZLOBNICIMA IZBIJE ARGUMENT “RAZBIJANJA DESNICE“ – I SAD VIDITE KAKO SU SVEJEDNO PROŠLI: Tijekom cijele kampanje u Bujici Z1 televizije nije emitiran ni jedan kritički prilog o Tomislavu Jonjiću… Informacije koje mu posve sigurno ne bi išle u prilog (a raspolagali smo s njima i posve su točne) nisu puštene u eter niti su objavljene na službenim stranicama Velimira Bujanca isključivo zbog toga da pojedincima oduzmemo i najmanju mogućnost lažnog optuživanja o tobožnjem “razbijanju“ nečega što nije ni postojalo – a to je “zajedništvo“ na tzv. desnici. Nažalost, trolovi gospodina Jonjića udarali su po voditelju Bujice kao da je riječ o predsjedničkom protukandidatu, a ne novinaru koji je istog tog Jonjića više puta ugostio – dok on sam nije prestao dolaziti u emisiju zbog ega koji se sudario s veličinom njegovih dojučerašnjih stranačkih prijatelja…. Pravo je svakog voditelja na bilo kojoj televiziji (kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom demokratskom svijetu) imati vlastitog izbornog favorita – ma što netko o njemu mislio. Isto je tako pravo svakog novinara neke ljude izbjegavati, posebno ako postoje za to valjani razlozi. Dominantni lijevi mediji s pravom nas zbunjuju, promovirajući odjednom kao “friške“ potrošene i neuspješne “desne“ političare – slično kao što strani trgovački lanci na akciju stavljaju smrznutu brazilsku govedinu i podvaljuju je potrošačima kao jestivu…

Mnogo je lakše pisati tekstove protiv pojedinih nazovi/političara kojima je rok trajanja istekao još prije trideset godina nego protiv glazbenih legendi poput Marka Perkovića Thompsona. Jedan takav ludo oholi tekst učinio je umišljenog autora nepoželjnim gostom Bujice tijekom prosinačke predsjedničke kampanje. Autor je, pogađate – Tomislav Jonjić, a tekst je nastao nakon skandaloznog pokušaja zabrane koncerta našeg najpopularnijeg glazbenika u Švicarskoj.

U tekstu protiv Thompsona, Jonjić – između ostaloga – navodi: ”… Thompson se pokazao nedoraslim ulozi koju mu je slučaj namijenio… Poput tolikih Hrvata nesklonih učenju svake vrste, on je širio nerazumno uvjerenje da se rodoljubni zanos na koncertu ne da izraziti bez crne majice… A kad se tomu doda desnica uzdignuta u tzv. rimski pozdrav, onda nije samo riječ o nehrvatskom, nego objektivno čak i o protuhrvatskome činu. U Thompsonovu slučaju očito nije posrijedi manjak rodoljublja, nego višak gluposti. Jer, jedino glupošću se može nazvati pubertetsko provociranje javnosti… Manjak izobrazbe i višak gluposti kulminirao je, ipak, izvođenjem monstruoznih stihova u kojima se ‘Jasenovac i Gradiška Stara’ slave kao ‘kuća Maksovih mesara’, a rijeka Neretva časti zato što je ‘mnogo Srba odni(je)la’…”

‘Podmukle laži’

Ovo je tek skraćena verzija najobičnijih konstrukcija, starih falsifikata, podmuklih laži i filistarskih sranja usmjerenih protiv glazbenog heroja nacije. U srž hinjene (ne)glazbene “kritike” uopće ne treba ulaziti; dovoljno je primijetiti kako napuhanko docira s matanovskih visina i misli da je pozobao svu pamet ovoga svijeta, dok one koji se istinski trude, marljivo stvaraju i nesebično bore za svoj narod – poistovjećuje s “primitivcima”, “neobrazovanim pubertetlijama” i “glupim krezubnjakovićima” iz kolumni (po egu i zavičaju) sebi bliskog – Ante (od kante) Tomića.

Ne ulazeći u neinformiranost, zajedljivu zluradost i preuzimanje fejk optužbi na račun MPT iz stereotipnog YUlijevih kalupa, Tomislavu Jonjiću čak se moglo i oprostiti – da se, kojim slučajem, javno ispričao gospodinu Marku Perkoviću…

Ali – nije! Ego ‘Ćaći’ nije dao ne biti “u pravu”… Tomek je stvar prepustio nadi u zaborav i još drsko maznuo riječi iz najnovijeg megahita velikog Thompsona! Slogan ionako predosadne predsjedničke kampanje sebično je promovirao na marginama velebnog dubrovačkog koncerta – posvećenog braniteljima grada pod Srđom. Monopolizacija nad braniteljskom populacijom korak dalje otišla je tek u izbornoj noći, kada su se mnogi zapitali – kako to da Jonjić rezultate dočekuje u prostorijama zagrebačke HVIDR-e, čiji su čelnici pod apsolutnom kontrolom HDZ-a?!

        Foto: Marin Tironi/PIXSELL

Svađa s Hasanbegovićem

Drugi razlog zbog kojeg gospodin Jonjić nije mogao u Bujicu – odnosi se na njegovo ranije uvjetovanje gostovanja javnim odricanjem voditelja od dugogodišnjeg zajedničkog prijatelja i pravaškog sličnomišljenika – dr. Zlatka Hasanbegovića! Pazite paradoksa; Jonjić, kojeg je dr. Hasanbegović politički oživio (točnije – probudio iz desetljetnog mrtvila nakon višekratnih ulazaka i izlazaka iz raznih pravaških frakcija) poslavši ga prvo u Skupštinu Grada Zagreba, a potom i na lisu za EU parlament – traži da urednik emisije okrene leđa najpopularnijem ministru kulture kako bi Njegovo matanovsko veličanstvo sjelo u vruću studijsku stolicu?! Odricanjem od prijatelja i ideološkog gurua hrvatske pravaške i nacionalističke misli, valjda bi – po Jonjiću – sazreli uvjeti za nova gostovanja velikoga ‘Ćaće’ kako mu je od milja tepao sam Hasanbegović, a nikada nije prestala naša Greta, poznatija kao Bruna Esih. Čak i poslije neslavno propale političke avanture s Neovisnima za Hrvatsku, odvjetnik i povjesničar – Tomislav Jonjić, imao je zaista sadržajna i kvalitetna gostovanja u Povijesnim istinama kolege Tihe Dumovića. Napisao je i vrijednu knjigu, a Bujica je rado promovirala nacionalno korisni sadržaj…. No, kada se posvađao s dr. Zlatkom Hasanbegovićem (iz samo njima znanih razloga) i javno mu zaprijetio čak i podnošenjem kaznene prijave, odjednom je počeo odbijati pozive za gostovanja u emisiji, uz već spomenuto “obrazloženje” o potrebi dokazivanja vjernosti ‘Ćaći’, a kontra dičnog Hasanbega!

Treći razlog i dokaz kontinuiranog političkog licemjerja (pre)cijenjenih pojedinaca – pozivi su predsjedničkog kandidata Tomislava Jonjića na zajedništvo desnice tijekom prosinačkih izbora. Jedan kandidat za Predsjednika Republike, baš kao i jedna lista na izborima za EU parlament – u Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici – mogla je biti dobra formula za stvarni uspjeh razjedinjene desnice…

A zašto nije?! Prije pet godina, upravo u organizaciji redakcije Bujice i uz pomoć vlasnika jedne PR agencije, u zagrebačkom restoranu Bota Šare organiziran je sastanak na kojem su bili predstavnici Neovisnih za Hrvatsku i još nekih politički desnih frakcija. Želja urednika emisije koja rado promiče desne kandidate – bila je nagovoriti sve njih da na europarlamentarne izbore izađu zajedno. NHR Brune, Zlatka i Tomislava – s Hrvatskim suverenistima Ruže Tomašić i Marijana Pavličeka – s nezavisnom listom Marijane Petir na koju je veliki utjecaj tada imala gospođa Željka Markić, ali i Mostom – čiji su predstavnici to odmah u startu odbili. Kasnije je i Petir otišla svojim AP putem, a Jonjić i Esih doslovce su izvrijeđali Zlatka Hasanbegovića – zbog toga što je dijelio mišljenje voditelja Bujice o potrebi zajedničkog izlaska na europarlamentarne izbore razjedinjenih i svjetonazorski bliskih kandidata. Da je ideja o zajedničkom nastupu tada realizirana, uzmu li se u obzir postignuti rezultati (8,5 post Hrvatskih suverenista, 4,5 posto Marijane Petir i nešto manje od 5 posto NHR-a te Mosta) to bi značilo nepovratni potop Andreja Plenkovića – i baš na terenu koji mu je najvažniji, a to su Bruxelles i Strasbourg. Tada bi se pisalo ogromnim naslovima da je desnica u Hrvatskoj uzela četiri mandata globalističkom HDZ-u i teško porazila druga AP, a nacionalna povijest bi otišla u posve drugom smjeru…

Tko je kriv?!

I to su ti trenuci – koje prepoznaješ ili NE! Satisfakciju pobjede nad Plenkovićevim HDZ-om razjedinjena desnica pet godina kasnije – na predsjedničkim, a ne europarlamentarnim izborima – priuštila je Zoranu Milanoviću, koji bi (da nije bilo Ivane Kekin) apsolutnu pobjedu odnio već u prvome krugu. I tko je za to kriv?! Oni koji su htjeli poraziti HDZ AP još prije pet godina – ili oni koji su tada zbog vlastitog ega i političkog sljepila propustili priliku kakvu nećemo imati još barem tri, četiri godine?!

Isti taj Matan/Mesija koji je na ovogodišnjim predsjedničkim izborima ultimativno zahtijevao povlačenje iz utrke svih drugih desnih kandidata, ne samo da je prije pet godina propustio apelirati na jednako važno zajedništvo, već ga je aktivno minirao i još javno vrijeđao ljude – od danas traži potporu?!

To su ta tri ključna, ne osobna – već politička, ljudska i objektivna razloga zbog kojih Tomislav Jonjić nije dobio ni sekunde u Bujici tijekom ove kampanje. Ali u emisiji nije bio ni popljuvan, razmontiran i(li) zgažen. Ne zato što to nije zaslužio, već zbog dobrih i naivnih ljudi koji su mu dali svoj glas misleći da rade ispravnu stvar. I tim se ljudima ne smije zamjeriti jer su to učinili u dobroj namjeri, ali kandidatu koji je prešutio njima zaista važne stvari moraju se postaviti neka pitanja. Sada – kada nije uspio, ako već nismo ranije da ne bi bili optuženi za sudjelovanje u njegovom neuspjehu…

Teške uvrede

Kao četvrtu točku zbog koje Bujica tim nije bio oduševljen gospodinom Jonjićem mogli smo navesti i teške kuloarske uvrede izgovorene od “nezavisnog“ predsjedničkog kandidata na račun Ante Prkačina, al’ kako je general HOS-a u međuvremenu ipak sjeo s Tomislavom u isti TV studio – pretpostavljamo da mu se čovjek iskreno ispričao – barem privatno, s obzirom na to da javnu ispriku nismo čuli…

A ‘Ćaća’ nek’ i dalje misli da je osobito “važan“ lik, al’ uskoro će se sam morati pomiriti s činjenicom da je još jednom išao unutra pa van – baš poput nekog prezervativa, koji u profesionalnom smislu koriste prijateljice noći tijekom rabote kakvu narod najradije uspoređuje s politikom.

P.S. O tome koliko se puta tko cijepio i kako ponašao tijekom tzv. koronakrize – ovoga puta neću… On “zna” što je bilo!”, napisao je na Facebooku Bujanec.

‘Najezda klevetnika’

Ubrzo je stigao i Jonjićev odgovor. ”Svi znamo za gubitnike koji ne znaju podnijeti poraz, a svima je jasno da ima ljudi kojima je potreban naknadni alibi zbog miniranja moje predsjedničke kandidature u korist tandema Milanović & Plenković. Zato se ne kanim baviti ljudima za koje nitko ni ne pita tko su, nego pošto su. Ipak, zbog hrvatske javnosti, želim podsjetiti na nekoliko činjenica. Prvo, nisam nikad pisao protiv Marka Perkovića Thompsona, nego sam govorio i pisao kako oni koji mu pripisuju pjevanje stihova „Jasenovac i Gradiška stara, to je kuća Maksovih mesara“ i koji misle da se hrvatstvo pokazuje crnom košuljom i rimskim pozdravom, djeluju nehrvatski, pa i protuhrvatski. Hrvatska je politička emigracija davno naučila da tako nastupaju samo budale ili provokatori. Ja i sad mislim i govorim tako, a puno poslije toga moga teksta Marko Perković Thompson me je angažirao kao odvjetnika nakon što su mu švicarske vlasti zabranile stupiti u schengenski prostor. U tom smo postupku uspjeli u najvećem dijelu, pa je to ograničenje svedeno na Švicarsku. Dokumenti postoje, a i Thompson je, hvala Bogu, živ pa može govoriti za sebe.

Drugo, nikad nisam bio ni na kakvom objedu ni u kojem zagrebačkom restoranu u društvu u kojem bi bili Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Velimir Bujanec, pa tako ni na navodnom objedu uz koji bi se 2019. govorilo o zajedničkom nastupu tzv. desnih stranaka (među kojima su Zekanović, Ilčić, Petir i slični „autentični“ predstavnici hrvatske državotvorne politike) na izborima za Europski parlament. Moje stajalište o tome je objavljeno, a to stajalište je bilo istovjetno jednoglasnom (jednoglasnom!) zaključku sedmeročlanog predsjedništva stranke Neovisni za Hrvatsku. Za njega su glasovali i Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, s kojim sam te iste godine, nakon raskola u NHR-u, suosnovao Blok za Hrvatsku. Nakon toga sam nekoliko puta gostovao kod Bujanca, kojemu tada – zanimljivo – ništa nije smetalo. I o mom razlazu s Hasanbegovićem postoje dokumenti, i tu mi je savjest apsolutno čista.

Treće, nikad nisam uvjetovao svoj nastup u „Bujici“ bilo čime, ponajmanje bilo čijim odnosom sa Zlatkom Hasanbegovićem. Kad me je nakon nekoliko godina iznenada pozvao u emisiju, Velimira Bujanca sam jednostavno odbio (baš kao što sam odbio i poziv jednoga drugog novinara na Z1 TV koji me je također pozvao u svoju emisiju u kojoj sam i ranije znao gostovati). Odbio sam, naime, biti instrumentaliziran u stranačke svrhe i upleten u nabacivanje blatom kojim se mrvi desna politička opcija u Hrvatskoj. O tome postoje razmijenjene poruke, a u njima nema ni slova o Hasanbegoviću, jer svoje račune s ljudima ja sređujem sam. Ne trebaju mi nikakvi posrednici, ponajmanje bujančevskog tipa. Točka.

Ne kanim se baviti čovjekom takvog morala, pa ni podsjećati na to da je Bujanec još prije četiri mjeseca – kad su me internetski trolovi prozvali zbog toga istoga tobožnjeg napadaja na Thompsona – stao u moju obranu, tvrdeći da „zastupam ispravne stavove“ (kao što se vidi iz slike zaslona u prilogu). Njegove pohvale vrijede koliko i njegove pokude, kao što mogu pokazati ljudi koje je nekad hvalio, a kasnije pljuvao po njima: Žarko Puhovski, Ranko Ostojić, Kolinda Grabar Kitarović, Bruna Esih, Miroslav Škoro, Ivan Penava, Stipe Mlinarić i drugi. Dakle, moja je savjest čista, a kadar sam oprostiti i onima koji znaju što čine (pa žele uništiti sve što ne kontroliraju!), kamoli onima koji to ne znaju. U međuvremenu, poslužit ću se Cesarićem: „Što mi je plaća? Mržnja gmizavaca, što svoje blato lijepe o moj glas, al’ ja pred licem roda stojim vedar, za hljeb slobode prilažem svoj klas…!“ Lažima, manipulacijama i klevetama ne možemo naprijed, vrijeme je da to shvatimo. A oni koji to ne žele shvatiti, nemaju čiste motive”, poručio je na Facebooku Jonjić.

Izvor: Dnevno.hr