BOKA MORE I BOŽIĆ  VJERA KOJA POVEZUJE

 Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Danas, 25. prosinca 2026. godine, kada katolici diljem Crne Gore slave Božić, želim uputiti iskrenu, ljudsku i dostojanstvenu čestitku Hrvatima, Albancima i svim ostalim katolicima, kao i katoličkom svećenstvu Crne Gore, kao Crnogorac i kršćanin.

Božić nas iznova podsjeća da se Bog ne objavljuje u sili i nadmoći, nego u blizini čovjeka – u obitelji, u praštanju, u ruci koja se prva pruži, u riječima koje zbližavaju i obvezuju. U ovim svetim božićnim danima ne postajemo „drugi“ jedni drugima, nego bliži, jer kršćanska ljubav ne pita za prezime, jezik ni podrijetlo. Ona pita samo jedno: jesmo li spremni biti ljudi.

Zato ovu čestitku prirodno vežem uz moći svetog Tripuna, svetinju koja stoljećima čuva duhovni zavjet Kotora i Boke. Pred njegovim imenom Kotor stoji kao svjedočanstvo da se vjera može čuvati kroz vrijeme, a bliskost graditi i sačuvati kroz iskušenja. U tom smislu, Katedrala svetog Tripuna stoji kao živo svjedočanstvo identiteta i trajanja, ali i kao trajni poziv na otvorenost, dijalog i poštovanje drugoga.

Boka u svom duhovnom nasljeđu prepoznaje i ličnosti čiji su životni put i vjera oblikovali njezin identitet, a to su: blažena Ozana Kotorska, kao mjerilo savjesti, poniznosti i unutarnje snage, te sveti Leopold Mandić, rođen u Herceg Novom – svetac pomirenja i čovjek koji je cijelim svojim životom svjedočio ideju jedinstva kršćana, upravo onako kako nam je to danas najpotrebnije.

Crna Gora u katoličkoj tradiciji pamti i druge svijetle tragove. Uz Tripuna, Ozanu i Leopolda, s pravom se spominje i sveti Gracija iz Mua, skromni augustinac i propovjednik, čiji je život bio posvećen služenju, vjeri i dostojanstvu čovjeka. Njegovo nasljeđe potvrđuje da je Boka duboko duhovna, a istodobno prirodno otvorena prema drugome. I sama činjenica da se u Kotoru čuva bogata riznica relikvija govori koliko je ovaj prostor bio i ostao mjesto snažnog kršćanskog identiteta i trajanja.

U božićnoj noći Evanđelje donosi rečenicu koja sažima sve ono što želimo jedni drugima:
„Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.“ (Lk 2,14)

Zato od srca želim da Božić donese mir u domove, zdravlje u obitelji, snagu onima koji nose brige i svjetlost svima koji traže smisao. Neka nas ovaj blagdan podsjeti da poštujemo jedni druge, da čuvamo dostojanstvo svakog čovjeka i da njegujemo ono što nas oplemenjuje – vjeru, tradiciju, kulturu i jezik, ali i onu jednostavnu ljudskost bez koje nema ni Crne Gore, ni Boke, ni istinske Europe.

U tom duhu sjećamo se i mornara i pomoraca Boke, ljudi mora i vjere, koji su stoljećima sa sobom nosili ne samo jedra, nego i nadu povratka te odgovornost prema životu. Na dugim plovidbama, daleko od obale, Božić su dočekivali oslonjeni na vjeru, čuvajući u srcu sliku svojih gradova, crkava i obitelji. Njihovo nasljeđe posebno nas povezuje s Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspori, našim susjedima i braćom, s kojima dijelimo more, Mediteran, kršćanske vrijednosti i osjećaj uzajamne bliskosti.

Katoličkom svećenstvu Crne Gore želim blagoslovljenu i odgovornu službu – da riječ utjehe i nade dopre do svakog čovjeka, bez razlike; da oltar bude mjesto okupljanja svih dobrih ljudi; te da poruka Božića bude jača od svake gorčine našega vremena.

Svim Hrvatima, svim Albancima i svim katolicima Crne Gore, kao i svima koji Božić doživljavaju kao blagdan dobrote, blizine i nade, želim sretan i blagoslovljen Božić.

Neka vas prate blagoslovi svetog Tripuna, blažene Ozane Kotorske, svetog Gracije iz Mua i svetog Leopolda Mandića, kako bi u našim gradovima i selima bilo više razumijevanja, više praštanja i više kršćanske ljubavi – prema svima i sa svima, na dobro čovjeka i na čast Crne Gore.