CIJENE ĆE I DALJE RASTI! Trgovački lanci ne strahuju od prijetnji

Tresla se brda, rodio se miš, proizlazi to iz posljednjih poruka i poteza premijera Andreja Plenkovića i njegova ministra gospodarstva Davora Filipovića. Njih su dvojica nakon uvođenja eura samouvjereno i pompozno krenula u rat s trgovačkim lancima i svima onima koji su se u tom, za Plenkovića značajnom razdoblju, drznuli podići i zaokružiti cijene svojih proizvoda i usluga. Primarno se, doduše, Filipovićev rat sveo na obračun s trgovačkim lancima kojima je slao ultimatume i postavljao rokove koje su oni u međuvremenu probili ignorirajući ministra koji se spletom okolnosti našao u resoru kojem po svemu sudeći nije dorastao, prenosi Dnevno.hr.

Plenković je od početka kampanje za uvođenje eura ponavljao kako do poskupljenja neće doći, barem ne onih značajnih, a sada kada je vidljivo da je vrag odnio šalu i da ga je taj porast dočekao nespremnog izazivajući revolt građana, pokušava spasiti ono što se spasiti da, premda je malo vjerojatno da će od toga išta biti. U kampanju za uvođenje eura uložen je ogroman novac, no Plenković je zaboravio na konkretne mehanizme kojima bi spriječio ovakav scenarij, a jedan od tih mehanizama jesu već spominjane crne liste o kojima se govorilo i u Nacionalnom planu u kojem se najavljivalo uvođenje eura.

Zakon tržišta

Taj je detalj u međuvremenu ispario sa stranica na kojima se spominjalo uvođenje eura, a zakonske sankcije za one koji su odlučili loviti u mutnom više ionako nitko ne spominje, ako se sankcioniranjem ne mogu nazvati prijetnje inspekcijom koja evidentno nikoga ne zabrinjava previše. Cijene nisu vraćene na staro, a trgovački lanci, barem ne oni veliki, od sankcija ne moraju strahovati jer su sudovi u Hrvatskoj nerijetko pokazivali da su im naklonjeni pa su ih beznačajno kažnjavali kada bi se otkrilo da se ne pridržavaju pravila i zakona tržišta.

Trgovačke lance Plenković je naumio dovesti u red Zakonom o iznimnim mjerama kontrole cijena, zamrzavajući cijene niza proizvoda, baš kao što je to učinio jesenas, no od tog plana odustao je kada se u njegove i Filipovićeve planove upleo ministar financija Primorac zaključujući da zamrzavanje cijena stotinjak ili više proizvoda ne bi urodilo plodom. Vladajući su pak te interne nesuglasice umotali u celofan pa je rečeno da od proširenja primjene Zakona o iznimnim mjerama odustaju nakon što su Plenkoviću, Filipoviću i ostalim članovima Vlade Državna inspekcija, Porezna uprava i Carina predstavili rezultate nadzora, pri čemu je velik dio poslovnih subjekata navodno nakon pojave inspektora ipak vratio cijene na staro, što, doduše, građani baš i ne primjećuju.

Inspekcija koju je zatražila Vlada provodila se i po prijavama potrošača te je obuhvatila gotovo 700 nadzora u uslužnim djelatnostima, trgovini na malo i u ugostiteljstvu. Iako je i velikim lancima zaprijećeno zamrzavanjem cijena određenih proizvoda, pri čemu se spominjalo ukidanje subvencija kao i prava na korištenje povlaštene cijene energije te podizanje poreza i dubinske inspekcije, od toga se u posljednji trenutak odustalo, a upućeni svjedoče da su Plenkoviću i Filipoviću veliki lanci zaprijetili tužbama, ali i podizanjem cijena proizvoda koji se ne bi našli na njihovu popisu pa je premijer kapitulirao, znajući da bi ulazak u ovaj rat bio riskantan za njega i njegovu opstojnost.

Crna lista

Filipović je ovih dana sastavio listu proizvoda kojima će se pratiti kretanje cijena, te je trgovačkim lancima poslan dopis u kojem je navedeno 80 takvih proizvoda. No na takav vid suradnje trgovci ne moraju pristati, Filipović je sve sveo na još jednu rundu prijetnji i još jednu rundu molbi bez jasno definiranih sankcija za one koji ne prihvate njegovu ponudu o suradnji. Nije tajna da su u Vladi još jesenas ograničili cijene za devet proizvoda, i tada su trgovci negodovali progovarajući o mogućoj propasti i slomu koji se nije dogodio, sada pak govore da bi se ograničenje cijena za više od stotinu proizvoda negativno odrazilo na hrvatsko gospodarstvo. Sve je to u jednu ruku razumljivo, a u drugu ruku moglo bi se reći kako se Filipović ne snalazi pa koristeći populističke metode, puca u prazno, odbijajući istinski iskoristiti mehanizme koji su mu na raspolaganju jer bi se time uvukao u rat s lancima.

To si u Vladi ne mogu dopustiti i zbog zaključaka koje je donio Vladin Ured za zakonodavstvo koji se u ovom slučaju konzultirao višestruko ne bi li se izbjegle tužbe, do kojih zasad ne bi trebalo doći jer Filipović u pravi sukob u kojemu bi s riječi prešao na djela nije ni ušao. Treba znati da je država prema trgovačkim lancima često bila susretljiva pa je tako svojedobno smanjen PDV na niz proizvoda, do čijeg pojeftinjenja, bez obzira na taj ustupak, nije došlo, a to ni na koji način nije sankcionirano niti se itko u Vladi previše obazirao na to što su cijene gotovo svih proizvoda rasle tijekom cijele prošle godine.

“Poduzetnici se ne boje države, prijetnji, raznih crnih lista. Smatramo da je cijena koja je formirana opravdana i smatramo da se država tu nema što miješati”, poručili su nedavno vladajućima iz Glasa poduzetnika, a slično tvrde i iz Udruženja trgovine HDK demantirajući teorije o tome da su podigli cijene koristeći se uvođenjem eura.

Formirana cijena

U Vladi pak imaju svoju viziju i najavljuju pojačanje kontrola, kao i famoznu listu proizvoda za koju su im cijene dostavili samo KTC i Konzum, dok ostali veći lanci to ne kane učiniti, već su od ministra zatražili dodatna objašnjenja. Jasno je da Plenković i Filipović imaju razloga za nezadovoljstvo zbog ovakvog raspleta situacije, rast cijena već sada izaziva veliko nezadovoljstvo građana, a pitanje je dokle će to sve skupa otići jer je kriza u narodu sve osjetljivija i izaziva sve veće negodovanje koje bi na koncu moglo prerasti u socijalne nemire, što premijeru nije u interesu i zbog čega i jest skočio u obranu potrošača nazivajući zaokruživanje cijena neopravdanim dizanjem, što uistinu i nije daleko od istine i što je posebno poražavajuće kada se zna da je Vlada tijekom pandemije i energetske krize desetke milijardi kuna upucala u domaće gospodarstvo kako bi se stabilizirale cijene u maloprodaji i kako bi se izbjegla još veća kriza.

Sada se pak čini da je taj novac bačen u vjetar, a čini se i da u Vladi ne znaju što će točno dalje i kako će sada zaustavljati rast cijena kada dosad nisu ništa poduzeli kako bi spriječili veliko povećanje u novoj godini, u kojoj jurimo i prema recesiji koja se čini neizbježnom. Službena je statistika, govoreći o rastu cijena zbog uvođenja eura, spominjala porast od 0,2 do 0,4 posto, o tome beznačajnom rastu uz premijera Plenkovića govorili su i u Hrvatskoj narodnoj banci, a sada pak i kritičari ulaska u eurozonu iz HDZ-a progovaraju o tome kako su Plenković i Filipović prekasno odradili sastanak s predstavnicima Državnog inspektorata, Porezne i Carinske uprave te da su oni na terenu morali biti istog dana kada je počelo uvođenje eura. Sve i da Filipovićeve liste urode plodom, mnogi u stranci misle da se s njima zakasnilo te da se s time trebalo krenuti još prošle godine jer su mnogi očekivali i upozoravali na osjetan rast cijena.

Loši kadrovi

Umjesto toga, Plenković se oslonio na partnerski odnos s privatnim sektorom koji mu je sada pokazao zube, a on trenutno liječi posljedice gurajući Filipovića ponovno u prvi plan kao ministra čije prijetnje ne djeluju uvjerljivo, a koji zbog toga i samog Plenkovića pretvara u predmet sprdnje, kako u medijskom prostoru tako i na društvenim mrežama. Plenković sada tko zna koji put liječi posljedice onoga što mu je donijela Vlada u kojoj se okružio nekompetentnim kadrovima, znajući da mu takvi u stranačkoj hijerarhiji ne predstavljaju ugrozu. No zbog takvih odluka i krivih poteza te očite nespremnosti za euro o kojem se nadugo i naširoko govorilo, Plenković otvara sukobe s trgovačkim lancima koji bi mogli biti opasni poput Filipovićeva sukoba s Petrolom koji na koncu od Hrvatske zahtijeva višemilijunsku odštetu.

Najmanje zahtjeva u ovoj priči o euru imaju građani koji su s novom valutom, osim viših cijena hrane i raznih drugih usluga, dobili i veće ključne kamate koje će se, doduše, postupno ugrađivati u kamate na kredite, što na duge staze ipak znači kakvu-takvu stabilizaciju. Kada i kako će se stabilizirati cijene, nije poznato, ali je poznato da bi se vladavina u takvom ozračju u kojem narod živi na rubu gladi baš njemu mogla obiti o glavu zbog toga što nije na vrijeme djelovao i zbog toga što je ušao u obračun s velikim i povlaštenim lancima čije djelovanje u Hrvatskoj nikada nije dokraja definirano zakonskim okvirima, zbog čega i mogu loviti u mutnom, a tu nije riječ samo o euru nego i o svakodnevnim prevarama s kojima se ne sreću samo građani nego i njihovi obespravljeni djelatnici koji se nerijetko oglašavaju iznoseći svoje mučne priče o uskraćenim radničkim pravima.