Otkako je umro dr. Franjo Tuđman (1922.-1999.), svako malo neki člankopisac ili političko potrčkalo iskali bijes nad ovim državnikom. Naime, kad njega više nije bilo,  kao mali miševi počeli su jedan po jedan izlaziti iz mraka „crveni i crni vragovi“ i natjecati se tko će ga više i bolje ocrniti, znajući da se „mrtva usta ne mogu  braniti“.

Nu, valja se podsjetiti, da je uz Feral Tribune i tzv. člankopisaca srpskog političkog tjednika Novosti jedan od prvih i najžešćih protivnika prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franje Tuđmana (ali i hrvatske države) bio je i ostao kontraverzni i notorni člankopisac Denis Kuljiš (1951.-2019.), koji do smrti nije prestao žaliti za propalom Jugoslavijom, ali koji je imao i iskaznicu hrvatskog branitelja Domovinskog rata, jer je čak dva dana (sic!) proveo u vojarni, („u borbi za slobodu“) navodno tražeći adekvatan broj svojih hlača, pa kad navodno nije uspio u tome pustili su ga kući, na – odmor!

Taj i takav o Tuđmanu i istaknutim hrvatskim domoljubima počeo je žestoko pljuvati i bljuvati samo dvije godine nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, i to u knjizi „Majmuni, gangsteri i heroji“, da bi svoj „opus“ zaokružio 2005. posprdnom knjižicom, punom objeda, laži, kleveta i uvreda, - „Dva pamfleta  protiv Tuđmana“, u „Nakladi Jesenski i Turk“.

Kao prvo, kad bi taj i takav trebao sebe staviti u neki radni i životni kontekst, bilo bi zanimljivo gdje bi se svrstao: u „majmune, gangstere ili heroje“?

Oni koji ga bolje poznaju kao od šale kažu da bi mu ovo prvo ipak najbolje pristajalo, mada je navodno jako blizu bio i ovom drugom.

Ali, na stranu rekla-kazala, već istaknimo (podsjetimo) na koji se način Kuljiš obračunavao s mrtvim Tuđmanom. Dovoljno je samo prelistati ovo publicističko smeće, od dva pamfleta, i uvjeriti se da se ovaj i ovakav nikada ni malo nije  promijenio, iako je sve češće prodavao maglu da to ipak možebitno i nije tako.

Po ovom člankopiscu, po njegovoj, kako je govorio, radikalnoj tezi,  Srbi i Hrvati nisu ratovali, već da su bili – saveznici.(sic!)

• „Hrvatska i srpska vojska  nisu jedna protiv druge  ispalile ni metka, dvije države i njihovi vođe – Milošević i Tuđman, iznenadit ćete se, stalno su bili u perfektnim odnosima i neprekidno održavali  komunikaciju preko Hrvoja Šarinića, Vrhovnikova kamerlenga. On, otkako je počeo rat,  češće viđa Miloševića nego ja svoju ženu! Sam Franjo imao je sa Slobom „hotlajn“, skaredni „crveni telefon“ za  kasnonoćno  ćućorenje,  i ta su dva opaka tipa  izravnu komunikaciju  održavala od prvoga do posljednjeg časa“-  tvrdio je Kuljiš te nadodavao da je Tuđman bio “blefer, lažni general koji je po institutima prepisivao neke povjesničarske referate...“.

U svojim bezvezarijama, ovaj novinarski bezveznjak, također je naglašavao da vojska Tuđmana doista  nije ni malo zanimala, pa je obranu prepustio narodu, koji je bio itekako motiviran za fizički opstanak.

• Tuđmanovi doglavnici samo su im prodavali oružje, očajne rumunjske kalašnjikove, pribavljene po 200 maraka, preko dvije-tri ruke do odlične cijene od dvije ili tri tisuće  maraka, ovisno o potražnji koju potiče blizina neprijatelja. A prodavali su i  metak po marku, iako su ga dobavljala iz Slovenije za džabe – pisao je Kuljiš.

A evo i kako je ovaj tip opisivao događanja u Vukovaru, 1991. Pisao je da  JNA tri mjeseca nije mogla zauzeti ovaj grad, koji je bio pod zapovjedništvom (čujte sad ovo) dva bivša „plavca“, jednog kapetana prve klase i jednog vodnika, koji se uz rad školovao za poručnika, a da su grad branili milicionari, vlasnici butika, autoinstruktori, učitelji u osnovnoj školi, Mađari i nekoliko engleskih dobrovoljaca-ukratko slavna 204. vukovarska!

Spomenut ćemo još, u nizu bedastoća i gluposti, kako je ovaj člankopisac opisao početak 1992. u Hrvatskoj, kad je došao UNPROFOR i kad se, kako je on rekao, moglo prići ostvarenju druge faze tikveškog plana.

Kuljiš je pisao:

• „Tuđman te 1992. iz Hrvatske vojske uklanja časnike koji su je stvorili i njome zapovijedali u Domovinskom ratu, pa dovodi staroga klimavca generala Bobetka te čopor hercegovačkih bandita, razne avanturiste, legionare i mentalne bolesnike poput generala Praljka, kojem je dijagnosticirana shizofrenija, pa nije morao služiti ni vojni rok, ali je kod Vrhovnika dotjerao do čina general-pukovnika, kao Patton“ dok za generala Miljavca (tada aktualnog predsjednika Hrvatskog generalskog zbora) isticao  je da je „poznata karlovačka kukavica, vlasnik pilane, koji je poslije  Tuđmanove smrti, sam sebi napisao promaknuće u generala zbora...“, dok je za generala Čermaka objelodanio da je bio „odgovoran za etničko čišćenje, da je instalater centralnog grijanja, kojega je Tuđman također imenovao general-pukovnikom i povjerio mu odgovornu dužnost glavnog krijumčara oružja“!
• Dakle, Tuđman je, ako je vjerovati ovom novinarskom jadniku, stvorio državu od „majmuna i gangstera“, ali i „heroja“!

Kuljiševe pisane sprdačine danas nastavljaju neki drugi, poput srpskih  Novosti, Indexa i sličnih.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Portala dnevnih novosti.