Dinamo obilježio dvije godine bez Cice
Dvije godine proletjele su otkad nas je u 65. godini napustio Zlatko Cico Kranjčar...
Tim povodom Dinamova je delegacija prvog dana ožujka obišla njegovo posljednje počivalište na zagrebačkom groblju Mirogoj, u Aleji velikana.
U Dinamovo ime tu su bili predsjednik Mirko Barišić, predsjednica Uprave Vlatka Peras, Zlatkovi bivši suigrači Marijan Vlak, Marko Mlinarić i Stjepan Deverić, kao i sadašnji igrač Dinama Robert Ljubičić koji je, poput Cice, igrao i za bečki Rapid.
Naravno, u društvu Dinamova izaslanstva bio je i Cicov sin Niko Kranjčar, izvijestio je Dinamo.
U sjećanju će uvijek, uz posebnu nogometnu finesu, ostati naslov prvaka 1982. godine kad je u proljetnoj sezoni, neposredno po povratku iz vojske, zabio 12 pogodaka u 17 utakmica pri čemu posebno svijetle dva gola u zagrebačkoj pobjedi protiv Crvene zvezde s 3:0 u utakmici kojom je Dinamo uzletio prema naslovu.
Za sebe je Kranjčar govorio da je s Dinamom u igračkoj karijeri osvojio dva naslova prvaka: onaj iz 1982., ali i tri godine ranije kad je sudskom odlukom u “slučaju Tomić“ plavima pripao pokal za 1979., ali taj naslov nije uveden i u arhivu nogometnoga Saveza. S plavima je dohvatio i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983.
U maksimirskom je klubu bio od svoje devete do 28. godine, dakle – gotovo puna dva desetljeća. Uz taj staž kasnije su se nadovezala i tri trenerska mandata na plavoj klupi.
Rođen je 15. studenoga 1956. godine u Zagrebu, za Dinamo je u razdoblju od svoje premijere u prvoj momčadi u koju ga je na proljeće 1974. uveo trener Mirko Bazić do zimske pauze u sezoni 1983/’84. odigrao 301 natjecateljsku utakmicu uz 121 pogodak. Dodamo li tome i prijateljske dvoboje, ukupna je brojka 556 odigranih utakmica i 256 golova čime drži peto mjesto na ljestvici igrača s najviše nastupa u klupskoj povijesti. Ispred njega samo su Dražen Ladić s 802 nastupa, Marko Mlinarić sa 613, Srećko Bogdan s 595 i Miroslav Mirko Kokotović s 559.
Dinamo je napustio na proljeće 1984. i prešao u bečki Rapid s kojim je osvojio dva naslova prvaka i tri pokala pobjednika Kupa. Štoviše, s Rapidom je 1985. godine bio finalist Kupa pobjednika kupova. U finalu ih je svladao engleski Everton.
Već smo isticali da nekoliko osnovnih “lajt motiva” krase Kranjčarovu dojmljivu karijeru, kako igračku tako i trenersku: jedan je od glavnih autora Dinamova furioznog proljeća 1982. godine, bio je kapetan u prvoj utakmici hrvatske reprezentacije u modernoj povijesti, u trenerskoj je ulozi vodio maksimirski klub do dvije dvostruke krune upisavši uz to još jedan naslov prvaka, dvaput je uveo Dinamo u skupinu Lige prvaka, a kao izbornik odveo je reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj.
