DOK KINA I SAD ODMJERAVAJU SNAGE, MNOGI STRAHUJU: Rat bi ugrozio cijeli svijet, a EU bacio na koljena
Nova runda zveckanja oružjem u Tajvanskom tjesnacu sve je veća prijetnja ne samo svjetskom miru, nego i svjetskoj ekonomiji i njezinu oporavku od recesije u koju nas je gurnula pandemija koronavirusa.
Naime, u slučaju da zasad još samo politički sukob Pekinga i Taipeija, uz uključivanje Washingtona, preraste u pravi rat, svjetsko bi gospodarstvo pretrpjelo velike posljedice. Čak i u slučaju da se takav sukob ne razvije u novi svjetski rat. Pritom valja reći da su i Kina i Tajvan svjetske ekonomske sile, o kojima ovisi velik dio svjetske trgovine i gospodarstva, dok značaj SAD-a za svjetsku ekonomiju ne treba posebno ni naglašavati.
Pokušaj zauzimanja boljih pozicija u multipolarnom svijetu
U ovom trenutku malo tko očekuje da bi novo brušenje noževa između Narodne Republike Kine i Republike Kine, kako glasi službeni naziv Tajvana, mogao prerasti u novi rat. Većina je analitičara sklona vjerovati da je tu zasad riječ samo o kineskim i američkim pokušajima da se bolje pozicioniraju u suvremenom svijetu, dok je pitanje statusa Tajvana, kojeg vlasti u Taipeiju smatraju nastavkom Čang Kai-Šekove Kine, a one u Pekingu pokrajinom koja se od kineskog kopna odmetnula nakon što su se tamo 1949. godine povukle u kineskom građanskom ratu poražene postrojbe Kuomintanga, ipak u drugom planu. No, rizik od izbijanja sukoba svakako postoji i nije nimalo zanemariv jer bi se odrazio na cijeli svijet, pa tako i na Hrvatsku. Posebno ako bi se u njega uključio i SAD.
“To je jedan od glavnih političkih rizika, koji bi imao i teške ekonomske posljedice te će svakako pozorno trebati pratiti daljnji razvoj događaja. Svi analitičari već sada to intenzivno prate”, upozorava za dnevno.hr makroekonomist Goran Šaravanja.
Najgori, ratni scenarij, dodaje, u ovom trenutku malo tko očekuje, iako se treba pripremiti i za takvu mogućnost, posebno ako bi se SAD uključio u obranu Tajvana od invazije s kineskog kopna. Posljedica toga bili bi, smatra naš sugovornik, veliki poremećaji u svjetskoj trgovini, ubrzanje deglobalizacijskih procesa i vjerojatno potonuće svjetske ekonomije u novu recesiju. Sve bi to osjetila i Hrvatska.
Kina je “svjetska tvornica”, ali Tajvan je razvijeniji i bogatiji od nje
Kina je drugo po veličini svjetsko gospodarstvo. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ta je zemlja s više od 1,4 milijarde stanovnika lani imala bruto domaći proizvod (BDP) veći od 15 bilijuna američkih dolara. Veći BDP u svijetu ima jedino SAD.
Tajvan je, naravno, neusporedivo manji od kontinentalne Kine, o čemu dovoljno govori i podatak da ima samo oko 24 milijuna stanovnika. Unatoč tome, spada u kategoriju vodećih ekonomija u suvremenom svijetu. S BDP-om koji je lani, prema podacima međunarodnih institucija, iznosio oko 640 milijardi USD, svrstao se, naime, na 21. mjesto rang liste svjetskih ekonomija.
Iako je neusporedivo manji, Tajvan je znatno razvijeniji od Kine. U prilog tome govori i podatak da je kineski BDP po stanovniku lani, prema podacima međunarodnih institucija, iznosio oko 10.500 USD, dok je na Tajvanu bio gotovo trostruko veći i iznosio je preko 28.000 USD.
Dok se Kina posljednjih godina preobrazila u “svjetsku tvornicu”, Tajvan je status zemlje s brzo rastućom ekonomijom stekao znatno ranije, u vrijeme dok je spadao među “azijske tigrove”, skupinu zemalja u istočnoj i jugoistočnoj Aziji koje su se tijekom Hladnoga rata vrlo brzo razvijale. Rezultat toga je da Tajvan danas ima vrlo razvijeno tržišno gospodarstvo i da spada među bogate zemlje. Kinesko se gospodarstvo, s druge strane, posljednjih desetljeća neosporno vrlo brzo razvija, ali s obzirom na veličinu zemlje i nejednak stupanj razvoja u različitim dijelovima zemlje, Kina je i dalje, gledano po osnovnim pokazateljima, zemlja u razvoju, iako je taj razvoj u njenom slučaju vrlo brz i snažan.
Tajvan je međunarodno nepriznat, ali ekonomski je vrlo jak
Glavni kamen spoticanja između Kine i Tajvana ipak je politika. Ekonomski su, uostalom, Kina i Tajvan vrlo usko vezani. No, Kina je (barem nominalno) i dalje socijalistička država, a Tajvan smatra svojom pokrajinom čijim je vlastima u više navrata nudila ujedinjenje po modelu “jedna zemlja, dva sustava”, onom koji je krajem 90-ih godina prošlog stoljeća primijenjen u slučaju Hong Konga i Macaua. No, u Taipeiju su takve prijedloge Pekinga uredno odbacivali. Umjesto toga, drže se statusa “druge i drukčije Kine”, demokratske i tržišno orijentirane.
Međutim, broj zemalja koje priznaju Tajvan kao Republiku Kinu iz godine u godinu je sve manji. Trenutno ih je samo 15, većinom iz Latinske Amerike i Pacifika, a među njim je i jedna europska zemlja – Vatikan. Naravno, zemlje koje priznaju Republiku Kinu na Tajvanu ne mogu priznavati i ideološki suprotstavljenu NR Kinu na kopnu (vrijedi i obratno) pa se one često nalaze u središtu sporova između Pekinga i Taipeija. Štoviše, pitanje priznanja već je desetljećima predmet pravog diplomatskog rata između Pekinga i Taipeija, u kojem je glavno oružje postao novac (“čekovna diplomacija”). To je na svojoj koži osjetila i Sjeverna Makedonija, koja je 1999. godine priznala vlasti u Taipeiju, koje su joj obećale velik novac, no samo dvije godine kasnije, nakon što se našla pod kineskom blokadom, ponovno je priznala NR Kinu.
Ovdje valja reći kako izostanak međunarodnog priznanja tajvanskih vlasti i njena isključenost iz međunarodnih organizacija nije spriječilo Tajvan u razvijanju odnosa s ostatkom svijeta na drugim osnovama. U Taipeiju to najčešće rade osnivanjem “kulturnih i ekonomskih predstavništava” u zemljama koje priznaju konkurentsku im NR Kinu, iako one uglavnom funkcioniraju kao prava veleposlanstva.
Kinezi su zabrinuti širenjem američkog utjecaja na Pacifiku
Predsjednik Hrvatskih izvoznika Darinko Bago poručuje da u aktualnom zaoštravanju odnosa na dvije obale Tajvanskog tjesnaca treba gledati širu sliku. Kina je, napominje Bago, zabrinuta zbog širenja utjecaja SAD-a, a posebno ih brine povezivanje SAD-a s Australijom i Velikom Britanijom na Pacifiku. Peking, dodaje, ne želi Amerikance na vlastitom terenu, a Tajvan smatra dijelom svog teritorija. Zbog toga se Kina posljednjih godina sve više povezuje s Rusijom. U novom zveckanju oružja naš sugovornik vidi ponajprije slanje poruka jedne strane drugoj i vjeruje da do rata sada ipak neće doći.
“Ovo što se sada događa možemo smatrati slanjem poruka i zauzimanjem pozicija kako se druga strana ne bi previše zaigrala. Svijet u kojem živimo je multipolaran, brzo jačaju i druge velike zemlje, poput Indije, Indonezije i Brazila. U suvremenom svijetu ključan postaje nadzor nad morima i nad energentima”, ističe za dnevno.hr Bago.
Upozorava kako bi posljedice eventualnog izbijanja rata između Kine i Tajvana, u koji bi se uključio i SAD, za Europu bile katastrofalne. EU, naime, već i sada ekonomski u velikoj mjeri ovisi o Kini, posebno kada je riječ o uvozu čipova bez kojih nema digitalne transformacije gospodarstva, pa bi je eventualni sukob SAD-a i Kine doveo u nemoguću situaciju i praktično bacio na koljena.
Europa je ovisna o Kini jer bez njenih čipova nema ni digitalizacije europske ekonomije
Upravo bi se proizvodnja čipova, o čijem uvozu Europa ovisi, moglo pokazati jednim od ključnih pitanja u daljnjem razvoju. Njihov je značaj za svjetsku ekonomiju već sada takav da igraju nemalu ulogu i u političkom pozicioniranju zemalja.
“Tvornice čipova su vrlo skupe, jedna takva tvornica danas košta dvije do 10 milijardi eura. U Kini postoji više tvornica čipova, a dvije najveće su pored Pekinga i Šangaja”, pojašnjava Bago.
No, i Tajvan ima vrlo snažnu proizvodnju čipova. Strani su stručnjaci već upozorili da su napetosti između Pekinga i Taipeija od proizvodnje čipova učinile snažno političko oružje. Kakav je značaj čipova u današnjem svijetu možda najbolje svjedoči njihova nestašica tijekom koronakrize, a što je na svojoj koži osjetila ponajviše europska industrija, ali i potrošači. Za prosječnog europskog potrošača manjak čipova možda je najbolje došao do izražaja u nestašicama rezervnih dijelova za automobile i IT opremu.
Posljedice sukoba Kine i Tajvana osjetila bi i Hrvatska
Isto vrijedi i za potrošače u Hrvatskoj. Stoga je iluzorno očekivati da i Hrvatska ne bi osjetila posljedice sukoba Pekinga i Taipeija, posebno ako bi se u njega uključio i Washington.
Prema podacima državne statistike, hrvatske su tvrtke u Kinu u prvih sedam ovogodišnjih mjeseci izvezle roba u vrijednosti nešto većoj od 383 milijuna kuna, dok je uvoz iz te zemlje u istom razdoblju dosegao gotovo 4,3 milijarde kuna. Istodobno, hrvatski robni izvoz na Tajvan iznosio je nešto manje od 70 milijuna kuna, dok je uvoz u prvih sedam ovogodišnjih mjeseci, pokazuju podaci DZS-a, bio veći od 134 milijuna kuna.
Hrvatska orijentacija na ostatak EU ni u trgovinskom pogledu nije upitna, jer na ostale članice EU otpada više od dvije trećine našeg robnog izvoza roba, dok iz EU uvozimo više od tri četvrtine roba. Međutim, u cijeloj slici nisu nam nebitni ni Kina i Tajvan. Stoga bi rat u Tajvanskom tjesnacu za posljedicu imao i poremećaj u trgovini Hrvatske, kao i ostatka Europe, s Kinom i Tajvanom. Posljedice bi osjetila i naša industrija jer bi se suočila i s nedostatkom čipova.
Ipak, Hrvatska bi iz cijele priče o napetim kinesko-tajvanskim odnosima mogla izvući određene koristi. Naime, već je koronakriza pokrenula, podsjeća ekonomisti, priču o skraćivanju nabavnih lanaca jer je pokazala koliko su oni krhki i rizični kada se roba i dijelovi robe dostavljaju iz drugog kraja svijeta. Daljnje jačanje napetosti na Dalekom istoku u Europi bi moglo ubrzati procese skraćivanja nabavnih lanaca, odnosno seljenja dijela proizvodnje iz Kine u EU i okolne zemlje. Tu se, zaključuju ekonomisti, otvaraju šanse i za Hrvatsku.
