Dok se financiraju oni koji mrze Hrvatsku, mira neće biti

Hrvatska nikada neće imati istinski mir, dostojanstvo ni zdravu budućnost dokle god na njezinim leđima parazitiraju organizacije i pojedinci koji u njoj vide privremeni poraz svojih ideologija, a ne pobjedu naroda. Dok iz državnog proračuna hranimo udruge poput Documente, Veritasa, SABA-e i njima sličnih, plaćamo vlastite krvnike – barem one na informativno-propagandnom planu.

Tko su ti ljudi?

To su oni koji svake godine 5. kolovoza ne mogu izustiti riječ "pobjeda". To su oni kojima je Oluja "zločin", Vukovar "građanski rat", a Domovinski rat "posljedica raspada Jugoslavije, u kojoj su svi podjednako krivi". To su ljudi koji 30 godina nakon rata i dalje traže "balansiranu istinu" i simetriju između žrtve i agresora. Da su ovi ljudi 1991. imali moć, Hrvatska nikada ne bi postojala.

Koga se točno financira?

– Documenta godinama širi narativ o "ustašizaciji društva", piše izvještaje za međunarodne institucije u kojima hrvatske vlasti prikazuje kao nasljednike NDH, a branitelje kao "nasilne desničare".
– Veritas, srpska propagandna ekspozitura pod vodstvom Save Štrbca, čovjeka koji je bio "ministar informiranja" tzv. SAO Krajine, i danas iz Beograda vodi "popise žrtava Oluje", a Hrvate koji su obranili zemlju proziva za "etničko čišćenje".
– SABA, navodno antifašistička udruga, svake godine brani Titove partizane, a prešućuje Bleiburg, Hudu jamu, Macelj, Tezno i desetke tisuća likvidiranih bez suđenja. Kada ih podsjetiš na to, kažu: "To nije tema".

Ti ljudi ne slave Dan državnosti, ne drže hrvatsku trobojnicu, ne priznaju hrvatske simbole, ne poštuju hrvatske zakone, a ipak primaju novac iz hrvatskog proračuna.

Gdje su bili 1991.?

Dok je Domovina krvarila, mnogi od njih šutjeli su, bježali, ili – što je najgore – radili protiv nje. Mnogi su otvoreno podržavali "Jugoslavensku narodnu armiju", pisali u beogradske i zagrebačke tjednike o "opasnom Tuđmanovom nacionalizmu", branili velikosrpske teze o "ugroženim Srbima", a nakon svega se vratili kao "mirovni aktivisti", "istraživači", "dokumentaristi".

Danas ti isti ljudi dijele lekcije svima: što se smije, što se ne smije pamtiti, koga treba oplakati, a čiju žrtvu zaboraviti. Napadaju svaku školu koja u udžbeniku napiše "velikosrpska agresija", svaku učionicu koja ima hrvatski grb s prvim bijelim poljem, svaku ulicu koja nosi ime hrvatskog branitelja.

Ako nešto počinje slovom "H", njima je to već ustašluk.

Vrijeme je da se postavi granica.

Neka govore – ali neka ih plaćaju oni koji ih i danas smatraju pobjednicima. Hrvatski narod je predugo bio taoc njihove krivotvorene povijesti i kompleksa. Oni Hrvatsku ne vole – oni bi je ponovno pregazili, da mogu. A mi ih još uvijek hranimo.

Financirati ih iz državnog proračuna nije demokracija – to je mazohizam.