VIJESTI
DOMOLJUBNA POEZIJA: Crni svetak, 8.rujna 1991. Mala Gospa
Podijeli:

BJELOVARSKIM VITEZOVIMA
Crni svetak, 8.rujna 1991.
Mala Gospa
.
Iznad krvavih Kusonja, nevine bijele hrvatske duše,
Krunica, ponos viteza i sklopljene ruke,
Nisu ni dotakle mržnjom zatrovano srce pijanih četnika..
.
Sine, živim a zapravo ne živim.
Tako bih željela sine da se vrate naše godine…
Tražim te u znakovljima,
Neprospavanim noćima, zvijezdama i sjenama!
.
Sine, moj život je sloboda bez slobode,
Zarobljen u tužnom postojanju.
Moje tijelo i duh u vječnom su traženju,
.
Neprihvaćenim nepoznatim istinama,
Na nemirnim životnim valovima!
Sine moj, tisuću beskrajnih noći,
Ljubim tvoje nepomične oči,
Dok grlim prazninu tvoje sjene.
Bez tebe sine, više nema ni mene!
Sine, živim a zapravo ne živim!
Pruži mi ruku i povedi me k sebi.
.
Koliko te još moram na zadnjoj stanici života čekati?
.
Tvoje ime pogledom na oblacima pisati,
Među sjajnim zvijezdama te tražiti,
Tišine uzalud nijemo osluškivati?
Čekam i čekam te voljeni moj sine,
Da me tiho povedeš u svoje visine,
Među anđele u zlatne mjesečine,
Iznad Svete hrvatske domovine!
.
Dubravka Vukoja

Izvor:PDN/Foto: Dubravka Vukoja
Autor: Dubravka Vukoja



