Don Anđelko Kaćunko - ZA POMOĆ BERGAMU SPREMNI! ( VIDEO)

U ovim danima epidemije posebnim virusom, i mediji, i političari, i liječnici, i svećenici, pa i sav narod govori samo o famoznoj "koroni", toliko da već svima počinje ići na živce. I svaki dan se bezbroj puta ističe broj oboljelih i broj UMRLIH pa se stječe dojam da je ova civilizacija na rubu smrti.

Ma zapravo, nažalost, to je istina! Već je sveti papa Ivan Pavao Dragi isticao problem 'kulture smrti' u Europi, a danas gotovo svi narodi (kršćanske?) Europe izumiru!

Evanđelje nam prenosi kako su sestre Marta i Marija bile suočene sa smrću brata Lazara. Njih troje bili su veliki Isusovi prijatelji. Zato Isus žuri k njima u Betaniju, a Marta žuri ususret Isusu i kaže mu: "Da si ti bio ovdje brat moj ne bi umro." Dakle, ona je sigurna kako je Isus jači od smrti.

Marta nam, braćo i sestre, daje pouku: Gdje je Isus, nema smrti; gdje je Isus, tu je život! Tko god živi s Isusom, ne umire; a ako i (tjelesno) umre – živjet će. Dakle, SMRTI se treba BOJATI samo onaj tko živi i umire BEZ Isusa. Potvrda toga je čudo koje je slijedilo: Isus Lazara zove van i mrtvac izlazi iz groba živ! (Malo šale: tijekom četiri dana boravka u grobu Lazar nije znao za zabranu "socijalnog distanciranja", niti za pokret "Ostajem doma!" - što je očito i na priloženoj karikaturi.) Dakle, tu se Bog, po Isusu, pokazuje gospodarom života, pobjednikom nad smrću.

Taj događaj ima (i za nas danas) dvostruko značenje. Prvo, to nije samo spašavanje prijatelja, nego navještaj onoga što će se dogoditi u Isusovu uskrsnuću – pobjeda nad groznom smrću. Zatim, Isus je vraćanjem Lazara u život htio probuditi vjeru u narodu, da se ljudi otvore životu koji po Njemu dolazi; jer smrt nije kraj, nego prijelaz u puni način života u Bogu. Evanđelje kaže da su "mnogi povjerovali" nakon toga čuda. Hoćemo li mi podpuno povjerovati Isusu?

Ponavljam, Isus tim čudom poziva sve na novi život s Bogom. Na taj život zove i nakon grijeha i duhovne smrti, koja je opasnija nego tjelesna smrt. Jer, opasnija od smrti tijela jest SMRT DUŠE! Što to znači? To znači da mnogi žive u grobu grijeha. Mnogi godinama ustrajavaju u nekom grijehu i on im postane normalna pojava, 'normalni' dio života. Zato je najveći mrak, grobni mrak, onaj u kojem čovjek grijeha ne vidi ili smatra da grijeh ne postoji. Mnogi, posebno muškarci, na ispovijedi kažu: "Nisam ubio, nisam ukrao, često sam psovao!" Dakle, grijehom smatraju samo psovku i tek još ponešto. A što je sa svim onim situacijama i prigodama u kojima nismo učinili dobro bližnjemu, što je s našom buntovnom voljom, što je s manama koje ne ispravljamo nego čak opravdavamo, što je s nemarnim odnosom prema nedjelji…? Itd. Zato Sv. Ivan ozbiljno opominje: "Tko kaže da grijeha nema, LAŽAC je. A nijedan lažac nema u sebi trajnoga, vječnoga života." 

Nažalost, u današnjem svijetu grijeh je i zakonom odobren, opačine su legalizirane pa narod "živi u grobu" a da i nije svjestan!

Evo za posvješćenje problema jedna privatna objava. Ističem da ne držim osobito do takvih "objava", ali ovu je sam kardinal Franjo Kuharić osobno predao papi Piju XII, a njezin sadržaj dobio je i papa Pavao VI. Riječ je o objavi koju je dobila jedne Julke (ona je rođena 1921. u Markovcu kod Našica). Kakve su to poruke? Isus joj govori što je najveći grijeh HRVATSKOG NARODA(!):

"Trpim puno u sadašnje doba od puka Svojega i što trpim kazat ću ti. Na ČETIRI načina Moj me puk vrijeđa.

1. Ponajprije, mnogo trpim što Me ljudi štuju samo VANJSKIM načinom, polazeći u Moj hram samo iz običaja i da ih se vidi. Meni se dođu pokloniti, ali sotoni vjerno služe.

2. Trpim poradi velike PSOVKE i svakodnevnog svetogrdnog primanja Mojega Tijela. Kada dođem u srca puna smrtnih grijeha, moram odmah izaći van, jer Ja sam Čist i ne podnosim nečisto srce.

3. Trpim puno poradi javnih i tajnih PRELJUBA i mnogih RASTAVA braka.

4. Trpim poradi UBOJSTAVA što ih majke čine ubijajući plod utrobe svoje."

Eto, zar ta zla ne kazuju zašto se i za naš narod može reći da živi 'u grobu'! Nije li na mjestu pitanje je li to razlog i temelj naše demografske smrti? A o tome se našem temeljnom problemu rijetko rijetko govori – stravičnu činjenicu ubrzanog IZUMIRANJA našega naroda i kršćanske Europe nažalost ne spominju ni crkveni ljudi koliko bi trebalo. A po sadašnjim pokazateljima Hrvatski će narod izumrijeti za manje od 200 godina. Lijepa Naša postat će 'Lijepi grob'. Toga nisu svjestni ni mnogi koji rado viču da su "za dom spremni"!

Na koncu, još nešto. Čuli smo mnogo puta za razne strahote u svijetu – jesmo li tada zahvaljivali Bogu što smo pošteđeni? Sada smo i mi pogođeni nevoljama – je li se naš narod skrušio, raskajao i postao bliži Bogu? Ili opet samo kukamo? Što ćemo kad nevolja prođe – opet po starom ili ćemo živjeti drukčije…?

Isus nas danas jasno poziva da iziđemo iz mrtvila, iz "duhovnog groba". A kada nas Isus tako poziva onda je opasno reći "Ostajem doma!"

  

Zato sadašnje nevolje svima nama mogu biti poticaj da se zamislimo o smislu života kakav smo dosad živjeli, da se kajemo za grijehe učinjene mišlju, riječju, djelom i propustom. 

A to će onda mnogima biti prigoda za novi početak.

Dakle, jao nama ako većina našega naroda ne povjeruje da nas samo Isus Krist, tj. Bog može izvesti iz "groba". Isus svakome nudi milost uskrsnuća i novoga života. Blago onome tko prihvati Isusovu ponudu!