Dragi Blago, dragi naš Zadro!

Tebe nema već dugih trideset godina, trideset zima, ljeta, jeseni. Dragi Blago, tvoj život je odnio vihor rata, isti onaj rat koji je odnio na stotine mladih života. Stotine života koji su za Domovinu dali svoj sve, najvrijednije.

Polagano se na sve Vas zaboravlja, polagano Vas mnogi žele potisnuti u kutak povijesti, u ropotarnicu povijesti, ali ne, neće uspjeti.

Vaše zadnje riječi bile su, ako vaša vojska nema pancirnu košulju da je ne želite ni Vi. Možda bi vas spasila, ali ste čvrsto rekli ne. Vaša ruka uništila je na desetke tenkova, iza vas je nastalo groblje tih željeznih ubojica na gusjenicama. Goloruki na tenkove, srcem i domoljubljem. A danas nam prodaju priču oni koji su tenk vidjeli na policama šoping centra kao igračku.

Dok su sjedili u fotelji daleko od vihora rata, Vi ste sa suborcima branili Vukovar. I ne samo Vukovar, branili ste Hrvatsku na vratima domovine. Danas lešinari tu istu domovinu koriste kao bankomat, isti oni koji su domovinu branili iz nekih europskih hodnika punih želudaca.

Vi ste gladovali, Vi ste vidali rane domoljubljem i znojem. Vaša djela treba slaviti i poštovati ih. Dok oni domovinu stečenu u krvi koriste kako bi se okoristili, Vi ste za istu dali život, izdahnući na poljima gdje Dunav ljubi nebo.

Vaša žrtva je i naša obveza da Vas se sjetimo, i ne samo Vas Blago, nego i svih vaših suboraca živih i onih koji su pošli za vama u nebeske borbe.

Hvala Vam za Domovinu, iako je niste sanjali ovakvu, okradenu, poderane odjeće, umornih očiju zabrinuta pogleda.

Vrijedilo je Blago, dokazat će to narod. Počivajte nad hrvatskim nebom i čuvajte nas odozgo.