Dragi moj branitelju i dobrovoljče!

Bio je Dan državnosti. Iako neki kažu da nije bio. Neki i danas osporavaju sve vaše žrtve. I to oni koji su mogli biti s vama ali nisu. Jer bili su djeca bogatih i podobnih. Vi ste bili samo "seljaci" , koji idu u ratove, topovsko meso. Danas znamo da bez Vas i vaših žrtava ne bi bilo niti slobode a kamo li Dana državnosti.

Slavimo ga svi. A najviše ipak oni koji su bili protiv. Oni uživaju dobra radna mjesta a vi ste se borili da vaši potomci rade, tamo gdje su oni. Oni imaju vile i po nekoliko domova i tako brane svoje domoljublje. Što više kuća to veći domoljubi. Vi ste branili onaj jedan. Mnogi ste ostavili kosti tamo negdje radi ideala i ponosa. Hrabrosti i prkosa.

Na žalost. Oni ne mare za to. Čak i pljuju po vašoj žrtvi slaveći neke insignije iz starih vremena.

Stavljaju ruku na srce dok svira sveta himna. Ali nema tu osjećaja , domoljublja. Vi ste ponosno držali ruku na srcu s krunicom oko zapešća i plakali ste. Od sreće . Od ponosa . Njima je to samo predstava za javnost.

Sanjali ste domovinu koja nije okovana lancima tuđinaca, ostvarili ste stoljetni san , a oni naše vraćaju tuđincu, koji odlučuje iz središta neke unije što smo i kako bi trebali živjeti. Umirali ste za slobodu , koju nam lagano uzimaju.

Dragi moj ratniče, ona svijeća neka bude tvoje vječno svijetlo koje živi tvoju dušu, koja i iz nebeskih visina brani naše hrvatsko ime i prezime.

Bori se kao lav i daj nam snage da ustrajemo. Hvala ti za Domovinu , mi ćemo je za tebe čuvati koliko možemo. Jer previše ste dali da bi je neki prodali kao Juda Isusa.

Hvala Ratniče, mirno spavaj.