Dragi Tony, pusti 'cijepljenje' nama koji ne znamo pjevati

Dragi Tony (i ostali 'influenceri')! Volio bih kada bih mogao barem na tren biti u tvojoj (čitaj: vašim) glavi(ama), kao u filmu „Being John Malkovich“, pa bi mi možda bilo jasnije 'gdje nastane kratki spoj'. No, čini se da Elon Musk ipak neće tako brzo napredovati s Neuralink-om kao sa SpaceX-om, pa mi ostaje samo nagađati.

Mislim, jasno je meni da imati puno 'lajkova' na Facebooku izaziva ugodan osjećaj. Razumijem i da je prodati veliki broj glazbenih CD-ova i biti na prvim mjestima glazbenih top-ljestvica veliki uspjeh i potvrda nečijeg glazbenog talenta (što ne znači da ne postoje i oni s istim takvim talentom koji nisu poželi takav uspjeh).

Mogu i probati zamisliti kakav je doživljaj stajati na pozornicama pred mnogobrojnom publikom koja zajedno s tobom pjeva tvoje (tko god da ih je pisao) stihove. No nikako ne mogu razumjeti kako si netko s takvim, neporecivim glazbenim talentom, može dozvoliti vlastitu zbunjenost tako beskompromisno izražavati i dijeliti kada je u pitanju cijepljenje. Jer o cijepljenju se ne uči u glazbenim školama, ono rijetko završava na pozornici, a o cijepljenjem spašenim životima se priča samo u nekim statistikama koje nitko ne 'lajka'.

Slučaj gospođe u redu za blagajnu u Lidlu

Prilično se nelagodno osjećam već i samim upuštanjem u ovu 'raspravu', ali dodatno me potakla gospođa koja mi se jučer u redu za blagajnu u Lidlu doslovno 'zalijepila za guzicu', svim smjernicama, pisanim obavijestima, blagajnicama i zaštitarima unatoč. Na moju zamolbu da se udalji barem na jedan metar započela je izgovarati rečenice koje bi, sve zajedno zbrojene, trogodišnje dijete saželo u razumljivo: „Mrzim te!“ I onda mi je kliknulo. Ne postoji razumno, znanstveno dokazivo objašnjenje koje će zadovoljiti racionalni mozak emocionalno uznemirene osobe, neovisno o tome koliko je uspješna, obrazovana ili inteligentna.

I onda me podsjetilo, jer tako to u mojoj glavi ide, da su u drastičnijoj verziji takvog emocionalnog stanja roditelji jednog malog pacijenta s malignom bolešću odbili liječenje tumačeći mi: „Kemoterapija je otrov.“ Nije bilo bitno što mu je statistika davala velike šanse za izlječenje. Ni to što je svo šesnaestoro djece s istom bolešću prethodno liječenih na Kantridi od 2001. živo. Ti su roditelji imali svoju istinu, kao što ti imaš svoju. Ta je 'njihova istina' koštala života mog malog pacijenta u samo mjesec dana. Što misliš, koliko bi koštala 'tvoja istina'?

Čega se bojiš, Tony?

Čega se bojiš, Tony? Velikih boginja ne moraš, jer iako je smrtnost 20-40% više je nema. Iskorijenjena je. Cijepljenjem. Poliomijelitisa? Ono kada zbog mišićne slabosti uzrokovane virusom prestaneš disati ili ostaneš paraliziran ostatak života. Bolesti zbog koje su u SAD-u 1954. u redovima čekali spasonosnu, novo otkrivenu, 'kocku šećera' (s cjepivom). Ne brini, zadnji slučaj u Hrvatskoj registriran je 1989. Ili morbila? Najzaraznije od svih virusnih zaraznih bolesti. Možda bjesnoće? Sa smrtnošću 100% kod necijepljenih.

Dragi, Tony! Mi smo ljudi čudna vrsta. Brzo zaboravljamo. Pitaj one generaciju starije, jer mi smo srećom 'mladi' za takva sjećanja, koliko im je braće i sestara umrlo u dječjoj dobi? Mojim roditeljima ukupno četvoro. Jedni u Istri, drugi u Dalmaciji. Lako je iz naše perspektive bojati se 'uboda', ali ti su ubodi spasili brojne. Možda bi nas bilo manje kada ne bi bilo 'uboda'. Vjerojatno bi planeta 'lakše disala' s teretom ljudske vrste. Ali, vjeruj mi, ovaj strah od 'gubitka slobode' što je cijepljenje obvezno (kao uostalom i samoizolacija, ePropusnice i ostale mjere donesen s ciljem suzbijanja COVID-19 epidemije), neusporediv je sa strahom kojeg bi osjećao u epidemiji velikih boginja.

Sa sobom već dulje vrijeme svakodnevno nosiš čip

Znam da se nisam obazrio na 'čipiranje', ali, dragi, Tony, sa sobom već dulje vrijeme svakodnevno nosiš čip po kojem te sve tajne službe svijeta, a vjerojatno i Facebook i Google i slični mogu pratiti i znati što, gdje i s kime radiš, samo ako požele. Čip se zove mobitel. A ako ti netko protiv tvoje volje poželi ugraditi pravi RFID ili sličan čip pod kožu, ja ću biti s tobom u prvim redovima borbe protiv takvog stupnja ugroze privatnosti i narušavanja tjelesnog integriteta.

Zato, dragi Tony, kuraja!! Pusti 'cijepljenje' nama koji ne znamo pjevati. I slobodno pitaj ako nešto ne znaš. Ne znati nije sramota. Širiti neistine je. A jedino čega se treba pribojavati je ljudska zloća. (Dr. Milan Rimac)

(Dr. Milan Rimac je liječnik, pedijatar, specijalist uže specijalizacije pedijatrijske hematologije i onkologije s višegodišnjim radnim iskustvom u Klinici za dječje bolesti Zagreb i Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Rođen je, živi i radi kao pedijatar u Labinu)