U Hrvatskoj je zavladala poprilična nervoza zbog uvođenja obveznog vojnog roka koji započinje u listopadu ove godine. Iako je riječ o osmotjednoj osnovnoj obuci koja će ročnicima biti uračunata u radni staž i za koju će dobiti iznos od 2200 eura, čini se kako mladi Hrvati nisu oduševljeni ovom odlukom.

Iz MORH-a tako procjenjuju da će se na ovaj dvomjesečni vojni rok od raspoloživih 18000 hrvatskih mladića brojni pozvati na priziv savjesti, pa se tako računa na samo 5000 ročnika koji će se odazvati na poziv. Ministarstvo obrane učinilo je sve kako bi budući ročnici dobili “vjetar u leđa”, no najveći motiv mogla bi im biti priča o najmlađoj braniteljici Vukovara kojoj godine nisu bile prepreka da se pokaže izvrsnom na prvoj crti.

Poznato je kako je na početku okupacije Vukovara tome gradu kronično nedostajalo organizacije, oružja i ljudstva, a kako se rat zahuktavao, građani su ostajali i bez osnovnih životnih namirnica. Grad su bili prisiljeni braniti građani toga grada i dragovoljci iz cijele Hrvatske, a zbog ogromnog broja neprijateljske vojske, u obrambene redove priključivale su se i žene kao i maloljetni branitelji.

Ratovala sa 14 godina

Neki od njih, poput Sandre Horvat bili su doslovno djeca. Ova Vukovarka se obrani grada priključila sa samo 14 godina i tako postala najmlađa braniteljica Domovinskog rata. Kraj rata u Vukovaru, nije značio i kraj Sandrinog ratnog puta. Braneći Slavoniju i Kupres, puno prije nego što je postala punoljetna, stekla je zavidnih 1700 dana borbenog sektora.

Kao veteranka Domovinskog rata po činu je narednik, supruga je slavnog vukovarskog branitelja Josipa Horvata (Mađara) i majka dvoje djece. Iako je roditelji nisu puštali da se priključi obrani Vukovara, Sandra kaže da je za nju prijelomni trenutak bila pogibija njezina oca: “Vukovar je gorio, pa sam otišla u zapovjedništvo i prijavila se. Prvo je nastalo čuđenje, priključilo im se dijete pa još k tome žensko, a onda su se šalili i govorili ‘kad nema ništa drugo, dobro je i ovo.”

Dobila je zahvalnicu kao najbolji minobacač

Ipak, ova vukovarska djevojčica koja je u ratu dobila nadimak “Mišur” uspjela je iznenaditi svoje suborce. Naučila je baratati svim oružjem, a dobila je i zahvalnicu kao najbolji minobacač.  U Vukovaru je svjedočila smrti, krvi i razaranjima, pa se, dodaje, od tada trudi da i u njezinoj glavi ne dođe do razaranja:

“Ovo vam garantiram, ne postoji branitelj koji je aktivan od 91. pa je još k tome prošao Vukovar, a da nema PTSP. Iako ova dijagnoza nije rezervirana samo za muškarce, ja nemam vremena za PTSP. Obitelj, obaveze, sve je to jedna nova borba tako da samo trpam probleme i sjećanja u sebe. Znam da to nije dobro, žene ‘prohodaju’ ovu dijagnozu, ne puštaju da ih ona preuzme, ali onda taj stres izbije kroz neki rak na dojci i maternici. Dosta je braniteljica umrlo od toga”, zaključuje vukovarska heroina.

Izvor: Dnevno.hr