Euro kao zadnje veliko natjecanje i posljednji ples Davora Šukera: Nikad nije ni imao želju graditi HNS

Nije sklapao konatkte, niti se trudio tvoriti frakcije, igrao je po svom

Stigao je u luksuznom Bentleyju, no uskoro će otići u sigurno ne toliko glamuroznom stilu. Davor Šuker, eto, odradio je svoje posljednje veliko natjecanje kao predsjednik HNS-a. Stigao je u Kopenhagen sam, ručao je sam, otišao je sam. Baš kao što je, u biti, i samovao sve ove godine, peglajući kartice Saveza po diplomatskim mjestima diljem svijeta, gdje je, zapravo, ionako bježao od svoga posla i odgovornosti. Kako je slabio utjecaj Zdravka Mamića u hodnicima Hiltona, tako su se množile milje na Šukerovim zrakoplovnim kartama.

Priča o demontaži prvog čovjeka Saveza, koji nažalost osim imena nije imao nikakvu jaku kompetenciju ili želju doista vladati i graditi HNS, traje već dulje vrijeme, a posebno se bila osnažila nakon što je Zlatko Dalić odveo "vatrene" do svjetskog srebra. Tada je, naime, silno ojačao položaj Marijana Kustića u redovima nogometne Vlade, a s obzirom da je ionako usporedo imao jaki politički suport, te su usput odlazile ili padale Šukerove figure poput Osijekova Ivana Meštrovića, koji je napustio Osijek, tako se kristalizirala oporbena želja rušenja Davora Šukera.

Tumaranje ulicama

Tada je pušteno da Šuker ostaje jer kako zamijeniti predsjednika sa srebrom, no bila je to dimna zavjesa, odnosno kupovanje vremena sve dok se nije razbistrilo ime glavnog aspiranta.

Jer, Kustić nije ispočetka prelomio, razmišljalo se i o Tomislavu Svetini, pa čak i Miškoviću, da bi na kraju ipak kao prvi izbor (p)ostao Marijan Kustić. Iako, s distance gledajući, Šuker-presidente je za stvarnu izvršnu vlast u biti dosta dobra opcija, jer kao isturen prima kritike, dok se iza scene u miru radi.

No, eto, još kojih mjesec dana i uz sigurne laude, plakete i veličanstvenu ceremoniju, Davor Šuker bit će ispraćen iz svoga ionako prašnjava ureda, i sada navelike traži mjesto gdje bi mogao nastaviti nogometnu-dužnosničku karijeru. Je li slomio Čeferina, još uvijek ne znamo...

U ponedjeljak je, dakle, dok je vrhuška novog vodstva Saveza ručala u jednom mondenom kopenhageškom restoranu, Davor Šuker ulicama ovoga predivnoga grada tumarao sam. Sam će na kraju i ostati. Nije sklapao konatkte, niti se trudio tvoriti frakcije, igrao je po svom, mahom daleko od Zagreba, odluka, problema.

- Sad se mogu posve posvetiti nogometu - kazao nam je Marijan Kustič nakon lokalnih izbora, u kojima je na Pagu prepustio vlast, jasno tada dajući do znanja da je spreman za novu ulogu.

Koja mora definirati vrlo brzo i efikasno, jer Savez treba ozbiljni preustroj skrbi o budućnosti reprezentacije, te sustavan plan, koji bi dao novi zalet. Dok, naime, drugi sustavno ulažu i vizije im se polako vraćaju (primjer Engleske, Norveške, Belgije...), mi se stalno uzdamo u vječnu improvizaciju, a to bi nas moglo opasno stajati. U nepredalekoj budućnosti...

To, međutim, više nisu problemi Davora Šukera. Pitanje je jesu li ikad i bili. I kroz njegov se gotovo desetogodišnji angažman vidi koliko je promašio s ambicijom. Naravno, ego je opasna stvarčica, ali u kontekstu njegova modus operandija, Šuker je idealni ambasador. Ne predsjednik.

Sramotni odlazak

Ali, pitanje je uopće koliko je o tome stvarno razmišljao dok ga je u tu ulogu gurao Zdravko Mamić kao svog pobočnika, blago rečeno. Tada, prije devet godina, ionako je sve odrađivao Damir Vrbanović, koji kao pravomoćni osuđenik bilježi sramotni odlazak s nogometne scene.

A "gazda", kojem, da se razumijemo, utjecaj nije posve okopnio, dapače, pokušava s distance koliko-toliko održati svoju snagu u postojećoj konstelaciji snaga. Ključno je pitanje hoće li Kustić, te Svetina kao najvjerojatniji novi direktor Saveza, željeti, htjeti i moći prerezati tu pupčanu vrpcu koja se raširila kroz do Međugorja.

A Davor Šuker će ionako u forumima i uredima biti brzo zaboravljen. Iz prostog razloga: prerijetko ga je tamo i bilo...