Europske države raspravljaju o mogućnosti slanja vojnih snaga u Ukrajinu u slučaju prekida vatre ili postizanja mirovnog sporazuma, potvrđuju dužnosnici i diplomati za Reuters. Poticaj za ovu inicijativu dolazi nakon jasne poruke novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa da Sjedinjene Države neće slati svoje vojnike kako bi osigurale sigurnost u toj zemlji.

Pregovori pod vodstvom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona još su u ranoj fazi, ali su već otkrili podjele među europskim liderima, ne samo o ciljevima i mandatu takve misije, već i o tome je li ovaj trenutak pogodan za njezino pokretanje. Europski čelnici žele izbjeći pogrešan dojam kod Vladimira Putina, ali i dalje ostaju fokusirani na jačanje vojne i ekonomske potpore Ukrajini.

Ukrajina gubi inicijativu, a Rusija napreduje

Kako Kijev gubi inicijativu u sukobu, a ruske snage nastavljaju napredovati na ključnim istočnim bojištima, europske vlade pokušavaju balansirati između potpore Ukrajini i suzdržavanja od koraka koji bi Putinu dali prednost u pregovorima. Iako zasad nema naznaka da je Moskva spremna za pregovore, neki europski lideri razmatraju kako bi sigurnosna jamstva Ukrajini mogla izgledati u budućnosti – uključujući i slanje desetaka tisuća vojnika na ukrajinski teritorij.

Rizik od sukoba s Rusijom

Slanje europskih snaga u Ukrajinu nosi značajan rizik od izravnog sukoba s Rusijom te dodatno opterećuje europske vojske, koje su već iscrpljene zbog kontinuiranih donacija oružja Ukrajini. Osim toga, europske snage tradicionalno se oslanjaju na podršku Sjedinjenih Država u velikim međunarodnim misijama. Međutim, Trumpova odluka isključuje mogućnost američkog sudjelovanja u takvom pothvatu, što dodatno povećava odgovornost Europe.

Moguće misije i sudionici

Macronovi prijedlozi uključuju formiranje međunarodnih snaga koje bi mogle djelovati kao mirotvorci ili kao sredstvo odvraćanja daljnjih ruskih napada. Glavne europske sile poput Francuske, Njemačke, Italije, Poljske i Velike Britanije potencijalno bi činile okosnicu takvih snaga, ali unutar EU-a već postoje nesuglasice.

Primjerice, poljski premijer Donald Tusk izjavio je da Varšava ne planira sudjelovati u takvoj misiji, dok je njemački ministar obrane Boris Pistorius potvrdio mogućnost njemačkog sudjelovanja, iako je naglasio da je prerano govoriti o konkretnim snagama.

Izazovi mandata i pravila djelovanja

Jedno od ključnih pitanja jest kakvu bi ulogu europske snage imale. Hoće li one nadzirati prekid vatre, kao u tradicionalnim mirotvornim misijama, ili će služiti kao snage odvraćanja? Talijanski dužnosnici naglašavaju očuvanje mira, dok Francuzi i Ukrajinci preferiraju odvraćanje potencijalnih novih ruskih napada.

Procjene veličine snaga variraju. Ukrajinski izvori spominju koaliciju od pet do osam zemalja i oko 40.000 vojnika na terenu, dok bi ukupni broj uključenih vojnika u rotacijskom sustavu mogao doseći 100.000. Takav pothvat ozbiljno bi opteretio europske kopnene snage, upozoravaju analitičari.

Politička osjetljivost i pravna pitanja

Zbog političke osjetljivosti, međunarodna misija zahtijevala bi široki konsenzus. Italija je predložila da operacija bude pod okriljem Ujedinjenih naroda, ali ruski veto u Vijeću sigurnosti UN-a čini taj prijedlog upitnim.

Uz to, pravila djelovanja europskih vojnika ostaju nejasna. Ključno pitanje je kako bi Europa reagirala na eventualni napad na svoje vojnike u Ukrajini. Bez jasnog odgovora na ova pitanja, misija bi mogla postati visoko rizičan i kontroverzan pothvat, s dalekosežnim posljedicama za sigurnosnu i političku stabilnost regije.