„Galeb“ se vraća kući! Sramota!

Brod „Galeb“, koji se veže uz ime Josipa Broza Tita, odnosno propale Jugoslavije, uskoro ponovno dolazi u Rijeku, svoju matičnu kuću, ali – obnovljen.

Međutim, kažu da na ovom brodu-muzeju treba još dosta raditi i da će sve aktivnosti vezane uz ovu „olupinu“, do stavljanja u funkciju, iznositi ni manje ni više nego 15,3 milijuna eura!

Je li to normalno? S jedne strane novcima Europske unije obnavlja se i brod „Galeb“, komunističkog diktatora, a s druge pak strane ta ista Europska unija šalje naputak da se moraju osuditi komunistički totalitarni režimi diljem Europe.

Tko je tu lud, ili – ima li kapetana na brodu?

Grad Rijeka i njihova bivša perjanica Vojko Obersnel već godinama žele ovaj brod pretvoriti u muzej, gdje bi prije svih mladi učili ono što se treba „zaboraviti“ – Tita i partiju, ali ne i zločine koji je ovaj režim ostavio poglavito nakon II. svjetskog rata.

Hrvatska je doživjela strašnu velikosrpsku agresiju. Pretvaranjem komunističkih „kultova“ nastoji se zaboraviti što smo prošli tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a osobito žrtve koje su pale za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Bolje bi bilo da su se ti novci koji su „uzidani“ u ovaj brod, usmjerili prema Golom otoku ili bivšem logoru Stara Gradiška, koji se zbog nebrige ruši sam od sebe. (To je i cilj!).

Međutim, lijevi, ali i dio desnih Riječana pobjedonosno kažu da će brod „Galeb“ biti „najveća turistička atrakcija ne samo u ovom gradu već i daleko šire...“.

Umjesto broda – muzeja, koji je po ministrici kulture i medija i kulturno dobro (sic!) nama bi ipak trebala drugačija „atrakcija“, kao što je primjerice državni Muzej hrvatskog Domovinskoga rata, koji bi se itekako mogao osnovati s tolikim novcem.

Jednom smo predložili da bi  najveća „atrakcija“ (čak i na razini „nesvrstanih“!)  bila   da se ovaj brod  potopi u otvorenom moru nedaleko Rijeke!

Na taj način svim njegovim obožavateljima bio bi blizu, a ostalima „tako daleko“, što će reći, da se malo našalimo, da bi tim činom bili zadovoljeni jedni i drugi.

Nu, nije nam poznato, je li postoji igdje u svijetu da se nakon krvavog rata, odnosno agresije, nekom vođi, koji je kao Tito kriv i za tisuće i tisuće nevino stradalih ljudi, poglavito nakon završetka II. svjetskog rata,  diže  spomenik, kojeg, da smijurija bude veća, dobrim dijelom plaćaju i oni koji su se borili protiv njega i njegova režima?