Glasnović: Devedesetih agitpropovci nisu smjeli izići iz dnevnog boravka, a danas su jedni od vodećih sabotera temelja hrvatske državnosti

ZAGREBAČKA ŠPICA – RECEPT ZA INSTANT PTSP.

Svakodnevno gaženje po dostojanstvu hrvatskih branitelja, naroda i vjere moglo bi eskalirati u eksploziju prema kojoj bi „Charlie Hebdo“ mogao izgledati kao šetnja po špici.

Od 1991., više od 3 000 Hrvatskih branitelja izvršilo je suicid. Broj je sigurno veći. Ne postoje točni podatci za pripadnike HVO-a koji su sebi oduzeli život.

Nedavno, jedan pripadnik Brigade Kralja Tomislava (Tomislavgrad) živ se zapalio u svom automobilu na seoskom putu. Kao i njegovi suborci koji su doživjeli sličnu sudbinu, i on je godinama patio od raka duše, poznat kao PTSP.

Kome služe bombastični naslovi Jutarnjeg lista i srpskih Novosti koje osporavaju postotak samoubojstava u veteranskoj populaciji? Samo do kraja 2017 umrlo je 55 247 branitelja. Od raka umire 40.3 posto veterana, dok postotak u općoj populaciji iznosi oko 20 posto.

Njihova životna dob također je 20 godina kraća od opće populacije. Umiru u prosijeku s 50.9 godine. Prosječni Hrvatski branitelj, koji se je borio i ginuo u obrambenom ratu devedesetih, bio je mladić od 23 godine.

Brojna klinička istraživanja dokazuju da, izloženost ‘stresorima’ u velikim dozama, kojima su bili izloženi veterani s PTSPom, vode do auto-destruktivnog ponašanja i prerane smrti. Vrlo često, alkohol postaje sredstvo za postupno samo-uništavanje.

Obitelji onih koji pate od PTSPa postaju taoci psihičkog i često fizičkog zlostavljanja. Svatko tko je imao pijanog oca sjeća se s nelagodom lupanja na vrata u kasnim noćnim satima, neprospavanih noći i obiteljskih svađa koje su trajale do zore.

Koji okidači mogu aktivirati tkzv. stresore, ne samo kod branitelja nego u svakom čovjeku koji ima sposobnost kritičkog razmišljanja? Proljetna šetnja Zagrebačkom špicom siguran je recept za aktiviranje PTSPa. Miris sumpora širi se iza pripadnika Crvenog plemstva dok paradiraju Cvjetnim trgom, noseći skupe brendirane krpe i Gucci torbice, iz kojih vire krastave, razmažene pudlice.

Tim ‘Proletovcima’, kao i njihovim potomcima, nikada nisu smetale stotine tisuća lažnih partizanskih penzija, kao i otimačina elitnih stanova u samom centru grada (nakon ubojstava pravih vlasnika). Ako živiš besplatno u tuđem stanu više od sedamdeset godina, lako ti se usmjeriti na budućnosti, a ne baviti se prošlošću.

Njihovi sljedbenici svakodnevno se porugljivo smješkaju sa stranica dnevnih novina i tjednika. Devedesetih ti agitpropovci nisu smjeli izići iz dnevnog boravka, a danas su jedni od vodećih sabotera temelja hrvatske državnosti. Takvi jugonacionalisti s lažnim diplomama skupljaju se i djeluju pod krinkom raznih organizacija, kao npr. Centar za pravo i demokraciju Mika Tripala.

Žrtve tog nedodirljivog Crvenog Plemstava; ljudi koji su izgubili posao nakon privatizacije, obespravljeni vlasnici, bivši politički zatvorenici, na toj istoj Zagrebačkoj špici sreću svoje progonitelje. Neki od njih proveli su više od deset godina u komunističkim kazamatima za ispričani vic. A za uništene živote dobili su odštetu od nekih 40-tak kuna za svaki dan svoga mučeništva. Jedan zatvorenik rekao mi je ovo, „za 11 godina koje sam proveo u Lepoglavi nisam dobio niti jedan paket niti pismo. Najčešće sam jeo pileće guzice.“

Kako se osjećaju potomci desetaka tisuća poubijanih Hrvata kada gledaju iskopavanje masovnih grobnica oko Zagreba? Pripadnici Hrvatskog naroda u BiH, koji su danas najčešće mete urbanih rasista u nehrvatskim medijima? Civilne žrtve Obrambenog rata koje su doživjele masovna silovanja i mučenja u Srpskim konclogorima?

Poznajem branitelje kojima su barbari bušili koljena s bušilicama, prisiljavali da jedu sol i ližu čučavce. Potomci onih koji su predali Hrvatsku državnost Beogradu i izručili naš narod najkrvavijoj tiraniji u Europi, izvan Sovjetskog Saveza, nikada neće cijeniti tu žrtvu. Za njih će svaki spomen Hrvatske države izazvati alergičnu reakciju.

Pitanje je, do kada će branitelji koji pate od pošasti PTSP-a autodestrukciju okrenuti od sebe prema vani, tj. prema svojim sadašnjim mučiteljima. Svakodnevno gaženje po dostojanstvu hrvatskih branitelja, naroda i vjere moglo bi eskalirati u eksploziju prema kojoj bi „Charlie Hebdo“ mogao izgledati kao šetnja po špici, komentirao je Željko Glasnović na facebooku.