Blagdanska mirnoća ovih dana s duhovnim vrijednostima posvuda oko nas polako ispraća godinu punu društvenih, političkih, financijskih, egzistencijalnih i ostalih sličnih izazova za zaboravljene, napuštene, blokirane, ovršene, izbačene, bolesne, egzistencijalno ugrožene, udaljene i sve one izvan domašaja političkog zatvorenog kruga iz kojeg se upravlja Hrvatskom s ushitom, zadovoljstvom, zbrinutošću, sigurnošću, zadivljenošću i uvjerenjem svog djelovanja za potrebe opće dobrote za sve ugrožene prethodno navedene. Godinu ispraćamo s već ustaljenim političkim predstavama ostavljanja javnog dojma dobrote izvršnog vladanja nad svima, unatoč svemirskoj razdvojenosti jednih zatvorenih u svoj zamišljeni svijet važnosti i sigurnosti i drugih u stvarni svijet nesigurnosti.

Razdvojenost je hrvatskog društva dosegla društvenu razinu neuređenosti i nesigurnosti u sadašnjim i nadolazećim vremenima, koja ostavlja velike negativne tragove u gotovo cijelom hrvatskom ruralnom prostoru i koju ne mogu ublažiti sve moguće europske “isporuke” gotovo opjevane ovih blagdanskih dana s najviših političkih izvršnih visina, u klasičnim PR nastupima pred svekolikom hrvatskom publikom i ciljanim europskim političkim veličinama. Uvjerenost u vlastitu dobrotu potpuno neupitnu u sljedbeničkoj pozicijski privilegiranoj sljedbi nikad, naravno, ne može razumjeti stvarnost ostalih po puno osnova svakodnevno ugroženih niti može takvu stvarnost prihvatiti kao primarni dio svojih izvršnih obaveza na putu osobnog političkog uzdizanja i uzdizanja brojnih sljedbenika, većinom upitnih po obrazovanosti, spremnosti, osobnosti, ustrajnosti i ostalim sličnim potrebnim atribucijama.

Politička mjera

Postavljajući takav iskušani model izvršnog djelovanja i podižući ga na razinu nezamjenjivosti i nedodirljivosti, ostale “isporuke” nije moguće nikako prihvatiti kao plod istog modela izvršnog vladanja nad Hrvatskom niti ih je moguće u slobodnoj varijanti unutar političke zatvorenosti i osrednjosti komentirati kao slabost izvršnog djelovanja s velikim posljedicama na hrvatsku demografsku, razvojnu i ukupnu budućnost. Pogotovo je to nemoguće prihvatiti na svim političkim razinama, u svim situacijama i općenito u svim javnim raspravama kad neosporne konstatacije s egzaktnim računskim, korelacijskim i projekcijskim potvrdama dolaze iz redova političarima opće prakse omraženih znanstvenih krugova.

Ostavljanje javnog dojma kao iskušani se i utrenirani PR obrazac s vrha bez ikakvog promišljanja i upotrebe elementarne logike prenosi na nižu političku sljedbu jednostavno pa se njezin zadatak nakon toga svodi samo na ponavljanje i uzdizanje, dok su razmišljanja, zaključivanja, spoznavanja, dokazivanja, propitkivanja i slična djelovanja nepoželjna, pa čak i nepostojeća i nepotrebna. Potvrđivanja i najave isporuka novoskovane su izražajne dojmljivosti, dok su najave strateških prioriteta vezanih uz demografsku obnovu već standardne uigrane i učestalo ponavljane dojmljivosti, potvrđene negativnom statističkom neumoljivošću, odlascima, starenjem, pražnjenjem i sličnim negativnostima ili prevedeno na političku piarovsku mantru isporuke koje se ne objavljuju u izvještajima. Isporuka do isporuke spuštanje je zavjese nad svim negativnostima koje u stvarnosti doživljava većinski izvanpozicijski-izvanpolitički puk.

Lažne nade

“Proveli smo cjelovitu reformu sustava socijalne skrbi. Ojačali smo brigu o žrtvama obiteljskog nasilja i žrtvama trgovanja ljudima. Proširili smo krug osoba kojima se može priznati status njegovatelja… Zajedno ćemo morati raditi na djelotvornijim javnim politikama koje će pridonijeti okretanju negativnih demografskih trendova. Demografska obnova je strateški prioritet cijeloga društva, mi od početka provodimo niz mjera. Povećali smo iznose rodiljnih i roditeljskih potpora. Osiguravamo pozitivno okružje za buduće mlade roditelje, uveli smo očinski dopust od deset dana. Uz mjere za mlade obitelji kontinuirano radimo na mjerama koje potiču osamostaljivanje, porezno rasterećenje i samozapošljavanje mladih te rješavanje stambenog pitanja.” (Godišnje izvješće o radu Vlade, dan uoči 6. godišnjice izvršne vlasti, HINA, 18. listopada 2022. godine).

“U proteklih šest godina radili smo predano na svim reformama, ispunili smo 281 preporuku. Ovo je velika godina isporuke: Pelješki most, europodručje, zamjena kune eurom i sada Schengen” (Novi list, 8. prosinca 2022. godine).

Pogrešan pristup

Pretpostavljanje, pak, asocijativnih europskih preslagivanja prema ključnim, strateškim, primarnim, temeljnim, razvojnim, budućim i inim nacionalnim pitanjima u formi isporuka jasna je potvrda izvršnog političkog odnosa prema hrvatskoj razvojnoj strategiji i posredno potvrđivanje svjesnog zanemarivanja najvažnije problematike hrvatske sadašnjosti i budućnosti.
Komu je to uopće više dilema nakon popisa stanovništva provedenog 2021. i njegovih velikih depopulacijskih rezultata i siline prirodnog pada ukupne hrvatske domicilne populacije? Samo svima onima kojima je osobna i stranačko-partijska pozicijska privilegiranost primarnost prema najvećim mogućim gubicima ili političkim isporukama koje mogu jednu državu ili jednu populaciju zahvatiti uslijed mirnoće promatranja ukupnih isporuka. Hrvatski izvršitelji i hrvatski zakonodavni saborski politički branitelji isporuka na djelu već šestu godinu uvjeravaju svekoliku javnost o strateškom pitanju hrvatskog opstanka i nastavka kojemu svi skupa iz zatvorenog kruga posvećuju ključnu pozornost. Naravno, samo izjavama, namjerama, planskim nastojanjima, dojmljivošću i potrebnim nastavkom takvog djelovanja unedogled, s osloncem na pozicijske postavljenike bez ozbiljnih kriterija.

Godine prolaze, a demografska je destrukcija sve veća, dok se izgubljeno vrijeme ne može vratiti niti se može danas više sve rješavati po jednom revitalizacijskom modelu i s ljudima bez stava, osobnosti, stručnosti, političke hrabrosti i prihvaćanja egzaktno dokazanih znanstvenih zakonitosti istraživanjima. Demografske bi “isporuke” trebale zabrinuti svakog, ali baš svakog hrvatskog mislećeg sudionika političkih predstava, kao što uostalom brinu i svakog razumnog izvan njih. Uvijek je potrebno vladajuće izvršitelje i njihove sljedbenike bez mogućnosti promišljanja podsjećati upravo na demografske “isporuke”, jer bez demografskog potencijala nije moguće valorizirati u nacionalnom interesu ili interesu ukupne hrvatske domicilne populacije niti prethodno citirane političke isporuke u svim navedenim europskim okvirima.

Prva ne mora biti i izgubljena za državu koja političke odluke donosi u razvojnom interesu Hrvatske i državu koja uvijek naglašavano u svim izričajnim prilikama strateško pitanje postavlja u središte svojih odlučivanja, dok je druga izgubljena zauvijek. Upravo je ta izgubljenost i najveći problem suvremene Hrvatske, koji se neovisno o njezinoj silini i dalje nastoji politički prikrivati najavama, nastojanjima i neuvjerljivim prikazivanjima budućih djelovanja.

2. Šest je godina izvršne vladavine uz sva strateška opredjeljenja hrvatskih izvršitelja isključivo samo na razini političkih izričaja, odnijelo “isporukom” čak gotovo 36.000 učenika osnovnih i srednjih škola. Izravna je to potvrda siline iseljavanja obitelji s djecom i poimanja strateškog značenja demografske problematike u voljnom političkom smislu. Prije šest je godina u nastavnu godinu krenulo (školska godina 2015./2016.) 320.017 učenika osnovnih škola i 170.661 učenika srednjih škola (ukupno 490.678 učenika). Školske godine 2021./2022. već je u osnovnoj školi bilo 308.126, a u srednjoj 146.687 učenika (ukupno 454.813 učenika). Gotovo je 36.000 učenika manje krenulo u školu i tako se samo nastavlja gubitak (isporuka) najvrednijeg za hrvatsku razvojnu budućnost. I ne, gospodo izvršitelji isporuka, nije to generacijska razlika u broju rođenih (ona je na razini oko 1500 osoba), nego izravna potvrda najvrednijih gubitaka koje ne mogu pokriti u vrijednosti nikakve navedene političke isporuke.

4. Ostale vrste “isporuka” nisu ovom prilikom ni naznačene iako su vidljive i po svim ovim navedenim demografskim negativnostima, npr. predaja dugova agencijama bez nadzora, ovršnost bez odgovornosti provoditelja, predaja strateških hrvatskih potencijala, predaja hrvatske obale interesima drugih, nezaštićenost podataka dužnika i slično. Vrijeme je, gospodo, za “isporuke” hrvatskim građanima ne želimo li samo zbrajati koliko nas je manje.