Teško je ostati miran i ne zadrhtati, ne osjetiti bol koja vam istisne zrak iz pluća kad otac poginulog junaka Domovinskog rata Gorana Kliškića, osvrćući se zvijezdu u Rijeci, izrekne da je ta zvijezda ubila njegovog sina i dobije lekciju, (od Barbira i Grbina) o zvijezdi i njenom sjaju kroz razdoblje koje je za većinu Hrvata, ali i drugih žitelja SFRJ bilo razdoblje straha, progona, patnje, progutanih suza…

Naravno, onima koji su na laži partizanske slave iz opanaka uskočili u nacionalizirane stanove koje i danas uživaju njihovi potomci, onima koji su u ugodi nazvanoj samoupravni socijalizam opskrbili svoje obitelji pa u napadnutoj Hrvatskoj nastavili naslagivati apartmane, pipkati studentice i gostiti masni podbradak ni ne pomišljajući stati u obranu Domovine ili potaknuti svoje sinove da to učine.

Iz prikrajka se čekao razvoj pa uskočilo na politička kola pobjede i ponovo prigrabilo vlast pa nas po dobrim starim navikama, krenulo učiti o petokraki.

Goran Kliškić bio je zapovjednik diverzantskog voda 4. gardijske brigade. Poginuo je 24. ožujka 1992. godine u 22. godini života, spašavajući ranjenog suborca na Južnom bojištu. Sin je opernog prvaka Ratomira Kliškića.

Pitam ih jednog je li njegov stric ubijao Hrvate, a drugog zna li da biti visok automatski e znači da si velik čovjek. To sigrnuo ne znaju, a obojica su naučili da što više pljuješ po Hrvatskoj, više dobiješ od Hrvatske.

Zanimljivo kako se prihvaća različitost simbolike zvijezda  u dva rata, dok se ni slučajno ti isti nikako ne mogu složiti da znakovlje HOS-a iz Domovinskog rata ne potpada pod “različitost konteksta određenih simbola u određenim vremenskim etapama”.

Zanemaruju upravo ono što je otac poginulog izrekao, zadnji su petokraku u Hrvatskoj koristili, na čelu agresorske vojske, Šljivačanin i Mladić dok su “oslobađali” Vukovar i Škabrnju… Ništa zajedničkog se ne može naći u 1945. i 1995. godini – mi nismo u krvi ugušili ni jedno različito mišljenje, a kamo li smakli one koji su nas napali…

Bleiburga nije bilo, a Ovčara znamo što je. Pod petokrakom su nestajali ljudi u tišini na Golom otoku, u Gradiški…, 15 000 ljudi pod njom je ubijeno u Domovinskom ratu. I što bi sad ta petokraka trebala biti simbol kulture.

Rezolucija europskog parlamenta od 19. 9. 2019. osudila je i izjednačila nacističke i komunističke zločine, zanimljivo da to ne zahvaća ovu sjajnu zvijezdu. Isti oni koji su sudili ravnatelju škole kada je izvjesio slike generala Gotovine i Markača neće suditi petokrakoljupce, kaznit će, prozvati i poniziti one koji negoduju zbog zvijezde dok je pljuvanje po vrijednostima Domovinskog rata dobrodošlo.

Oni koje rat nije ni okrznuo, koji ni ne pokušavaju promisliti kako je roditeljima, djeci, prijateljima… onih čija tijela još traže, izvrću sve, svoje gadosti prešućuju i prekomjerno granatiraju sve što nije iz njihovog kola stvarajući dimnu zavjesu za za vlastiti probitak i sramotni probitak.

Na koncu ih pitam jesu li možda naslijedili i iskaznicu, predaka petokrakaša s kojom imaju pravo sjediti isključivo na prvom sjedalu bilo kojeg autobusa?

Ivan Tomić, veteran Četvrte splitske/Foto: 4.gardijska