VIJESTI Najčitanije
Gotovo je, vatreni više neće igrati na Maksimiru!
Ne želimo uopće dovoditi u pitanje to da naša nacionalna vrsta, doprvak svijeta mora imati adekvatan stadion i u glavnom gradu. Maksimir to više nije. Kao što sam rekao, Grad Zagreb mora dati adekvatne odgovore spram Dinama i napokon naći rješenje - kaže Kustić
Za početak, utvrdimo vaše korijene; rođeni ste u Rijeci, živjeli ste u Novalji, sada u Zagrebu – smatrate li se Riječaninom, otočaninom ili Ličaninom? Otkud su zapravo Kustići?
– Kustići su na otoku Pagu, ali je neupitno da je cijeli moj životni tijek, kao i to gdje sam živio i gdje živim utjecalo na mene kao osobu i nekako se nadam da sam uspio izvući one najbolje karakteristike iz svih tih mjesta i gradova. Ipak, moj dom je Lika i Novalja. S tim područjem sam posebno vezan, velik dio svojeg vremena i angažmana u radu posvećujem upravo mojoj Ličko-senjskoj županiji, kako kao nogometni djelatnik tako i kao privatna osoba - kaže Marijan Kustić, izvršni direktor HNS-a.
Igrao za NK Novalju
Mnogi ne znaju da ste svojedobno bili solidan nogometaš; jeste li bili profesionalac, u kojim ste klubovima igrali, na kojoj poziciji, tko vam je bio najdraži trener, koliko je dugo trajala vaša karijera i što smatrate njezinim vrhuncem?
– Igrao sam u više klubova, bio sam igrač i kapetan NK Novalja u njezinim najvišim dometima, a zatim i kao sportski direktor. Posebne su bile prijateljske utakmice s Hajdukom budući da su navijači Hajduka dominantni na Pagu. Naravno da se golovi Hajduku i pobjede pamte, ali bilo je tu još dosta utakmica za pamćenje, kao naprimjer protiv Uljanika u Puli kad smo u zadnjim minutama utakmice okrenuli rezultat i pobijedili. Sigurno da se rado sjetim i kvalifikacija za ulazak u 2. HNL, a potom i osvojene titule prvaka u 2. HNL, kao i kvalifikacija za ulazak u Prvu HNL, koje smo kao domaćini igrali na Poljudu. Kad su u pitanju treneri, najviše sam bio povezan s Ivicom Datkovićem. Imali smo odličan odnos, najprije kao igrač i trener, a poslije kao sportski direktor i trener.
Postoji li neka dužnosnička figura koja vam je bila uzor, u Hrvatskoj ili u inozemstvu? Jeste li vi novi Srebrić, bez čijega odobrenja se nekada nije moglo odlučivati u nogometu na najnižim razinama, ili ste direktor menadžerskog tipa?
– Uzor toga tipa nemam. Naravno, pratim što rade i komuniciram s brojnim kolegama, pokušavam upiti najbolje od svakoga i tako sebe unapređivati u poslu. HNS nije jedan čovjek, niti će ikada biti. HNS je ozbiljan i jako dobro posložen sustav u kojem se nalaze ozbiljni, sposobni i profesionalni ljudi. Da je tomu tako, najbolji je dokaz rezultat koji je u hrvatskom nogometu konstanta. Biti treći na svijetu 1998., a onda 2018. oko vrata staviti srebrnu medalju – malo se nogometnih saveza na svijetu time može pohvaliti. Sebe doživljavam direktorom menadžerskog tipa, jer ovo vrijeme i ovako posložen Savez upravo zahtijeva takvu ulogu. Međutim, stalno napominjem da je nemoguće biti uspješan na ovom mjestu ako nemate odlične suradnike u Izvršnom odboru, ali i na nižim razinama. A naš dobri duh Zorko Srebrić naša je živuća legenda koja je obilježila epohu stvaranja i stasavanja našeg Saveza, čovjek koji je cijeli svoj život posvetio nogometu. Nema mjesta ni kluba gdje nije nazočio i pomagao. Spada u red naših zaslužnika i doživljavamo ga kao svojevrsnog ambasadora Saveza. S gospodinom Srebrićem puno razgovaram i želim naučiti od njega, jer se radi o nogometnoj enciklopediji.
Često vas se spominjalo kao opoziciju predsjedniku Šukeru unutar HNS-a; jeste li uopće imali predsjedničkih ambicija i kakav je odnos vas i predsjednika?
– Apsolutno mi je jasno da je HNS vruća tema i medijski zanimljiva u svakom trenutku. Pa tako vrlo često imamo priliku čuti brojne informacije vezano uz HNS, a koje nemaju pravo uporište. Odnos predsjednika Saveza i izvršnog direktora mora biti profesionalan i mora funkcionirati, koja god imena bila u tom trenutku na tim funkcijama. I ja mogu potvrditi da je u našem slučaju tako. Predsjednik Šuker i ja imamo odličan odnos i naravno da se oko svih važnih pitanja dogovaramo.
U kojoj je fazi, odnosno je li se s mrtve točke pokrenula ideja u gradnji stadiona u Zagrebu? O čemu to ovisi, koliko je realno da se u taj projekt ide dok traje obnova zgrada oštećenih u potresu, jesu li ta dva projekta uopće u koliziji? Gdje biste vi u HNS-u najradije vidjeli novi stadion?
– Ovo je tema koja je u krugovima oko nogometa, ali i široj javnosti aktivna već dugi niz godina. I mi u HNS-u već dulje vrijeme tražimo da u suradnji sa svim ključnim dionicima, Gradom, državom i klubovima nađemo najbolje i, što je još važnije, dugoročno rješenje. Ono koje će biti najbolje za naš nogomet. Mislim da je krajnje vrijeme da na ovu priču stavimo točku i da se svi zajedno dogovorimo oko toga. Kada govorimo o reprezentaciji, treba imati na umu da je ovo golemi pogon koji uključuje i ostale reprezentacije svih uzrasta i da je prirodno da razmišljamo i o tome. Ključna stvar je da se Dinamo i Grad Zagreb napokon dogovore, da nađu kvalitetno rješenje kako bismo u Gradu Zagrebu napokon dobili dostojan stadion. U sklopu toga i mi možemo participirati na način da zadovoljimo svoje potrebe. Ali napominjem na potezu su Grad Zagreb i Dinamo. Situacija u kojoj je nacionalna A reprezentacija svoje utakmice igrala u različitim krajevima Lijepe Naše pokazala je brojne benefite takvog pristupa. Svi krajevi Hrvatske, svi naši sugrađani i istinski ljubitelji našeg nogometa tako su dobili priliku vidjeti na djelu naše nogometne virtuoze, djeca uživo vidjeti svoje idole i taj pozitivni naboj koji prati reprezentaciju gdje god ona igrala posebno je bogatstvo. Tako da ja uvijek ističem da naša reprezentacija pripada narodu. Ona je narodna reprezentacija, a njezin dom je Hrvatska, cijela Hrvatska. I uvijek ćemo igrati na svim našim stadionima koji udovoljavaju Uefinim standardima.
Je li hrvatska nogometna reprezentacija odigrala posljednju utakmicu u Maksimiru, ima li uopće smisla u takvom ambijentu ubuduće organizirati utakmice vatrenih i dalje se sramotiti pred gostima iz Europe?
– Spomenuo sam to u prethodnom odgovoru. Prošli smo više gradova u Hrvatskoj, igrali utakmice u Rijeci, Puli, Varaždinu, Osijeku, Splitu. Neupitno je to da se naši momci osjećaju dobro gdje god igrali, ali da vole igrati i u Zagrebu. Situacija s koronom rezultirala je time da se nije igralo pred gledateljima i onda je odluka bila da se ipak igra na Maksimiru. Moram napomenuti da igrači moraju imati najbolje uvjete. Gledatelji su ti koji nemaju taj potreban komfor. Nogomet ne smije i nije sam sebi svrha. Ono što ga čini velikim upravo su navijači i simpatizeri. Stoga nije dovoljno govoriti samo o kvalitetnom travnjaku već i o uvjetima za gledatelje koji su najvažniji dionik ove priče. Ne želimo uopće dovoditi u pitanje to da naša nacionalna vrsta, doprvak svijeta mora imati adekvatan stadion i u glavnom gradu. Maksimir to više nije. Kao što sam rekao, Grad Zagreb mora dati adekvatne odgovore spram Dinama i napokon naći rješenje i krenuti u akciju izgradnje novog stadiona, a najbolje bi bilo na mjestu gdje se sada nalazi maksimirski stadion. Neprimjereno je da glavni grad i tako uspješan klub kao što je GNK Dinamo imaju ovako derutan stadion. Puno zemalja i glavnih gradova koji nisu ni na ekonomskoj ni nogometnoj razini u usporedbi s nama imaju puno adekvatnije i bolje stadione nego Grad Zagreb.
Hoće li HNS organizirati oproštajnu utakmicu za Ivana Rakitića, koji je izrazio želju za tim?
– To je samo pitanje tajminga. Ivan spada u rang najviših naših nogometnih zaslužnika. Vatreni dokapetan, viceprvak svijeta zaslužuje naše najveće poštovanje. Razgovarali smo s izbornikom Dalićem kako bismo zajedno upriličili njegov dostojan oproštaj na travnjaku i uz naše vjerne navijače. Ova situacija s epidemijom za sada ne dozvoljava prisutnost gledatelja. Tako da samo čekamo pogodan epidemiološki trenutak. Inače, uvest ćemo praksu za sve naše legende da se oproste na takav način. Da se slikovito izrazim, odlazak uz fanfare i naklon nogometnog puka.
Izbornik Zlatko Dalić obvezao se ostati na čelu reprezentacije do 2022. godine, no izjavio je kako će o njegovu statusu odlučivati rezultat, a ne ugovor. Može li se dogoditi da Dalić, u slučaju podbačaja na Euru 2021., doista prije isteka ugovora napusti vatrene? Je li Daliću postavljen imperativ, naprimjer – da mora biti barem u polufinalu EP-a?
– Imperativa nema, očekivanja su ipak nešto drugo i njih moramo imati svi zajedno. Počevši od vodstva Saveza, izbornika pa i samih igrača. To je onaj dodatni motiv koji nas sve skupa tjera da dajemo svoj maksimum u zadaćama koje spadaju u naš opis posla. Izbornik Dalić ima u HNS-u jasnu, otvorenu i potpunu podršku i on to zna. No smatram da uopće nema potrebe u ovom trenutku razgovarati hipotetski i “što ako” situacijama. Naša reprezentacija postigla je velike uspjehe, u ovome trenutku dolazi do smjene generacija, ali rezultati su i dalje na visokom nivou i to je ono što nas mora činiti sretnima i optimističnima. A Dalić je na čelu te operacije koja je uspješno provedena. Upravo zbog toga se svi skupa veselimo Euru, budućim utakmicama naših vatrenih i vjerujemo u nove uspjehe.
Strahujete li da se Euro 2021. možda opet neće održati, ili ako se održi, da će se mijenjati gradovi, odnosno države domaćini? Kakva imate saznanja o tome, kakve su informacije iz Uefe?
– Iskreno se nadam da to takvog scenarija neće doći i da ćemo iduće godine imati priliku uživati u Euru u njegovu punom sjaju. Kao što nitko nije mogao niti zamisliti da ćemo se svi zajedno naći u ovoj situaciji i tomu da dođe do odgode Eura i prekida natjecanja na nacionalnoj razini, tako nitko sa sigurnošću ne može reći što sutra donosi. Ipak, prema onome što možemo čuti, vjerujem da ćemo imati priliku iduće godine bodriti naše vatrene na europskoj smotri.
Prošle godine HNS je vratio reprezentaciju u Split iako je od Hajduka bilo dosta otpora. Kakav je danas odnos Saveza i Hajduka, što u tom svjetlu znači dolazak Lukše Jakobušića i je li utakmica s Portugalom nagovještaj još većega otopljavanja odnosa sa splitskim klubom?
Želimo biti partner s Hajdukom
- Na tu činjenicu da smo imali onakav spektakl, pune tribine, pozitivno navijanje i podršku u Splitu posebno sam ponosan. Split voli vatrene i vatreni vole Split. U to sam uvijek bio siguran. I uvjeren sam ta će tako i ostati, i da će Split opet biti izvrstan domaćin hrvatskoj nacionalnoj vrsti. HNS je tu uvijek bio jasan, otvorenih ruku, spreman na konstruktivan dijalog i suradnju. Što se tiče utakmice s Portugalom, rekli smo i prije zadnje utakmice u Splitu da ona nije zadnja i da će se sigurno reprezentacija vratiti na Poljud. Tako da utakmica s Portugalom u Splitu nije ništa iznenađujuće. I volio bih da činjenica kako se ova utakmica s Portugalom, kao i druge koje će doći, igra u Splitu više nije posebna vijest, već nešto što je posve uobičajeno. A novom predsjedniku Hajduka Jakobušiću čestitam na imenovanju, te mu želim puno sreće i uspjeha u obnašanju nove funkcije. Moram pozdraviti i njegovu jasnu izjavu u kojoj je istaknuo kako su Split i Poljud mjesto gdje je hrvatska reprezentacija uvijek dobrodošla te sam siguran kako će HNS i dalje prema Hajduku, kao i prema svim drugim hrvatskim klubovima biti jednaki partner i sugovornik u stvaranju još kvalitetnijeg i uspješnijeg domaćeg nogometa.
