Posljednjih se dana intenzivno progovara o tome da bi premijer Andrej Plenković i prije idućih parlamentarnih izbora mogao napustiti nacionalnu političku scenu te preuzeti ulogu glavnog tajnika NATO-a. Tu informaciju prvi je, prije mjesec dana, objavio tjednik 7dnevno, a nakon što ju je prije desetak dana objavio i jedan švedski medij, komentirao ju je predsjednik Milanović i nagađanja su naveliko krenula.

Dok se na političkoj sceni kalkulira, Plenković zagonetno šuti, svoje daljnje političke planove ne otkriva ni najbližim suradnicima, no unutar HDZ-a govore kako ih, bez obzira na sve, njegov odlazak ne bi previše uzdrmao jer među njima postoji mnoštvo racionalnih kadrova koji bi se vrlo lako dogovorili o imenu njegova nasljednika na čelu stranke. Kada se u vladajućim redovima progovara o potencijalnom Plenkovićevu nasljedniku, nerijetko se u tom kontekstu spominje predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Oni koji Jandrokovića dobro poznaju tvrde da ni on nije nesklon toj ideji te da je baš zbog toga na korak do odustajanja od kandidature za predsjednika koja mu se nudi. Svjestan je Jandroković da bi na taj način ušao u neizvjesnu borbu sa Zoranom Milanovićem te da bi ga HDZ na taj način žrtvovao u bitki u kojoj je pobjednik po svemu sudeći već sada poznat – riječ je, naravno, o aktualnom predsjedniku Milanoviću.

Široka mreža

Uz Jandrokovića, kojega HDZ-ovci opisuju kao ambicioznog i umjerenog konzervativca, ali i kao proeuropski orijentiranog političara, kao izgledan Plenkovićev nasljednik spominje se i još ambiciozniji ministar prometa Oleg Butković. Iako je dobar i s konzervativnom i s centrističkom strujom HDZ-a, Butković je iz nekog samo njima znanog razloga u vladajućoj stranci na glasu kao jedan od predstavnika takozvane desne struje. Široka je mreža njegovih kadrova u HDZ-u, dobar dio njih raspoređen je u državnim tvrtkama, baš kao što je to slučaj i s Jandrokovićem, no mimo toga Butković ima ogroman utjecaj na svoju primorsko-goransku organizaciju HDZ-a, a cijenjen je i u drugim stranačkim organizacijama, u kojima ministra opisuju kao simpatičnog i susretljivog operativca. Iako ne djeluje kao netko tko ima operativne sposobnosti, među HDZ-ovcima na terenu operativno posao najuspješnije odrađuje osječko-baranjski župan Ivan Anušić.

U svojoj Slavoniji Anušić je najpopularniji političar, svoj stranački ogranak uspio je pomladiti, za njim se ne vuku nikakve afere ni repovi, riječ je o mlađem branitelju konzervativnih uvjerenja koji je ujedno na svim izborima na kojima je sudjelovao osvajao najviše preferencijskih glasova, što dovoljno govori o njegovoj snazi i izvan stranke. Ta Anušićeva snaga koja proizlazi iz izravne popularnosti među biračima nije previše simpatična premijeru Plenkoviću, što je u jednu ruku i razumljivo. Premda je Anušić bio dio premijerova tima na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, Plenković u njemu vidi ozbiljnog konkurenta. To navodno i jest jedan od razloga zbog kojih njih dvojica posljednje dvije godine komuniciraju isključivo protokolarno, a konačno udaljavanje Plenkovića i Anušića uslijedilo je nakon smjene ministrice regionalnog razvoja Nataše Tramišak, čiji je politički zaštitnik osječki župan koji je taj Plenkovićev čin shvatio kao poziv na rat.

Nove okolnosti

No, umjesto da diže tenzije, Anušić je u tom ratu odabrao potpuno drugačiju strategiju pa se odlučio pritajiti i čekati svoju priliku. Dok čeka svoju priliku, Anušić ne sjedi prekriženih ruku, nego postupno djeluje, gradeći svoj imidž predvodnika HDZ-ove desnice, pri čemu mu na ruku ide raskol u vukovarsko-srijemskoj organizaciji stranke koju vodi ministar obrane Mario Banožić, a u kojoj je posljednjih tjedana, nakon uhićenja tamošnjeg župana Dekanića, ponovno turbulentno. Kako u tom dijelu Slavonije HDZ-u prijete novi izbori, tako je Anušić odlučio konačno preuzeti stvar u svoje ruke te se preko svojih kadrova prvo nametnuti kao vodeći političar u svim slavonskim jedinicama, odnosno organizacijama, a potom bi trebao ući i na nacionalnu političku scenu, za što teren već pripremaju njegovi kadrovi.

Zanimljivo je da je Anušić nedavno gostovao u susjednoj Banjoj Luci, u koju ga je pozvao biskup Komarica, s kojim se osječki župan i više nego ugodno družio. Oni koji poznaju odnose između Crkve i HDZ-a tvrde da je Anušić tim pozivom “ubio dvije muhe”, u jednu ruku osigurao je potporu dijela Crkve u slučaju da odluči preuzeti vodstvo stranke, a osim toga, tim je odlaskom u susjednu BiH osigurao potporu tamošnjih Hrvata koje je više puta spominjao tijekom susreta s biskupom. Ne samo da se Anušić posljednjih dana susretao s biskupom nego je viđen i na jednoj zanimljivoj tribini na kojoj je glavni govornik bio Miro Kovač koji je na posljednjim stranačkim izborima bio izazivač premijera Plenkovića. U toj utrci Anušić je stajao uz Plenkovića, no sada se, po svemu sudeći, okolnosti mijenjaju, a tenzije u odnosima između njega i Plenkovića sve više izlaze na vidjelo, iako se ni Plenković ni Anušić o toj temi nikada nisu službeno oglasili.

Matične ploče

Nije Plenkovića toliko naljutilo to što se Jandroković distancirao od njega koliko ga ljuti i iznimno živcira to što su i Butković i Jandroković u posljednje vrijeme u sve kvalitetnijim odnosima sa županom Anušićem. Istini za volju, Butković i Anušić godinama njeguju korektne odnose, njih dvojicu jedno se vrijeme i jest spominjalo kao suradnike i predvodnike desne struje HDZ-a, a sada se toj struji, prema tezama iz vladajućih redova, odlučio prikloniti i predsjednik Sabora, kojega je Anušić uspio zaintrigirati nakon što se vratio iz Sjedinjenih Država.

Ondje je Anušić i više nego dobro dočekan, domaćini su se navodno pobrinuli da ima i svojega osobnog vozača, a osim toga, u Osijek uskoro stiže ogromna američka investicija, odnosno gradnja tvornice medicinsko-protetskih dijelova i miokročipova, ali i matičnih ploča za autoindustriju u kojoj bi se trebalo otvoriti čak 1700 radnih mjesta. Riječ je o jednoj od najvećih investicija u povijesti države, a investitor je tvrtka Log Expert Five koja se još prošle godine u ožujku registrirala na zagrebačkom Trgovačkom sudu. Njezini su osnivači tri tvrtke – Log Expert Development, MB Cons Solutions i Broad TDS Project, no riječ je o američkom kapitalu, odnosno tvrtki Jabil, čiji je dolazak u Slavoniju Anušić odlučio iskoristiti na više razina pa će županija na čijem je čelu uz pomoć Elektrotehničke i prometne škole Osijek pomagati u prekvalifikaciji i edukaciji mladih ljudi koji budu željeli raditi u tom poslovnom subjektu.

Pravo vrijeme

Inače je Jabil već zakupio pravo na građenje na površini od 17 hektara na području zone Nemetin, potvrdivši i time svoj interes za investiranja u srcu Slavonije. Jabil je inače kompanija osnovana 1966. godine u SAD-u, riječ je o jednom od vodećih svjetskih pružatelja proizvodnih rješenja u kojoj trenutačno radi više od 250 tisuća ljudi na stotinu različitih lokacija u 30 država. Jabil ostvaruje suradnju s više od 400 vodećih svjetskih brendova u nizu sektora na plasiranju njihovih proizvoda na tržištu. Novi kadrovi za posao u Jabilu u Osijeku se već zapošljavaju, a tom vrijednom investicijom koja je stigla u njegovu županiju Anušić dokazuje da, unatoč podcjenjivanjima iz Plenkovićevih redova, zna i može biti operativan kada je to potrebno.

Velika američka investicija koja će nedvojbeno pokrenuti i oživiti Osijek ogroman je vjetar u leđa za Anušićeve nacionalne političke ambicije, ali on se neće istrčavati, nego će i dalje čekati svoju priliku i pravo vrijeme, baš je to ono što najviše od svega živcira Plenkovića, koji je svjestan da mu i njegovi kadrovi, odnosno najbliži suradnici iz stranke i Vlade poput Butkovića i Jandrokovića, postupno okreću leđa, a u HDZ-u se dobro zna da, kada Jandroković nekomu odluči okrenuti leđa, to znači da se rok toga nekoga bliži kraju.