HEROINE SA SKALICA ‘Ordinacija nam je bila puna pacijenata kad se pod prozorom čula pucnjava. Nismo se mislile...‘ Ovo je priča o hrabroj liječnici i sestri

Bila je to u ordinaciji na splitskim Skalicama za doktoricu Sanju Došen Janković (50) i sestru Jelenu Kedžo (32) uobičajena popodnevna smjena.

Pacijenti su se u ambulanti redali, čekaonica je bila popunjena i sve se odvijalo manje-više kao i svakog radnog dana. Sve do malo prije 16 sati, kada se pod prozorima začula pucnjava. Njih dvije odmah su znale da je iz vatrenog oružja.

Sestra je utrčala u ordinaciju i u trenutku su shvatile da se moraju odmaknuti od prozora pa su brže-bolje izvele pacijente u čekaonicu. Isto je uradila i stomatologinja, čija ordinacija je odmah do njihove.

OTVORENI PROZORI

Svi zajedno su osluškivali, čekali i pitali se nijemo što se to vani događa. Jasno vam je, vani se odvijao vatreni okršaj splitskog krim miljea u kojemu je nastradao Josip Čubelić zvani Čuba, a policija za to sumnjiči četvoricu od prije im poznatih muškaraca.

- To se dogodilo točno na našem uglu, a nama su prozori bili otvoreni. Sestra je prva zaključila da je pucnjava, ne znamo točno koliko puta je učinilo dum dum dum... Možda četiri - pet puta. Bili smo zajedno s pacijentima malo i prestrašeni, znate kako je, gledali smo se jer ne znamo šta se dolje događa – govori doktorica Došen Janković.

Budući da su, kaže, ona i sestra već godinama dobro uigrani tim, lako su se nekoliko minuta nakon prestanka pucanjave sporazumjele da iziđu vani i vide što se dogodilo.

Inače, malo dalje od mjesta napada poznata je trgovina u trafici koju u kvartu zovu Limenka, ali i dječji vrtić.

- Nećemo sad valjda ići kroz prozor gledati što se dolje događa? Više ne znamo koliko je bilo minuta prošlo u čekaonici, ali u tren smo se sporazumjele da pokupimo opremu i krenemo vani. Kad smo sišle, već smo vidjele da dolazi policija, nismo znale ima li i koliko ranjenih.

Dakle, to je bila odluka, ono, idemo dolje pa šta zateknemo. Jer ako se pucalo, to znači da moguće ima ranjenih – prisjeća se sestra Jelena. Kaže da im je policijsko vozilo ipak ulijevalo neku sigurnost.

ČIM SE POGLEDAJU...

- Nas dvije trčimo, gledamo prema našem kantunu, i tada spazimo momka kako leži, a lokva krvi ispod njega. Već su se okupili i prolaznici. Ljudi su nam rekli, a policija je potvrdila da je Hitna već pozvana.

Ali je trebalo nešto uraditi, ranjeni momak je srećom bio pri svijesti i naravno da ga je trebalo zbrinuti. Propucan je bio baš iznad skočnog zgloba lijeve noge, bolilo ga je i uradile smo što smo trebale – govore gotovo uglas liječnica i sestra.

Zajedno rade već četiri godine, a dr. Sanja je u ordinaciji na Putu Skalica broj 2 još od 2014. godine. Kaže da ona i Jelena, inače viša medicinska sestra, znaju i inače što treba uraditi čim se pogledaju. Smatraju da nisu ništa spektakularno uradile ovog utorka.

- Čovjek je bio u šoku pa smo s njim razgovarale, zapitkivale smo ga da mu olakšamo i da ga opustimo dok se čekala Hitna. Vidjelo se već da ima i prijelom, ali moglo se pretpostaviti da je vrsta ozljede takva da nije životno ugrožen – kaže dr. Sanja.

Dodaje da su postupile isto kao da se pred ambulantom netko onesvijestio.

- Pa normalno da bismo istrčale i pružile pomoć. Nas je Hipokrat obvezao i tako smo postupile – zaključile su ove dvije zdravstvene radnice.

Istina, kasnije kada su iz medija doznale tko je sudjelovao u pucnjavi ipak su osjetile malo naknadnog adrenalina, sestra je imala problema sa spavanjem, a možda je uzbuđenje poraslo više zbog znatiželje okoline. Zapravo se već isti dan nisu mogle obraniti od telefonskih poziva obitelji i prijatelja jer vijesti se šire brzinom munje. Ali popile su, kažu, koju čašu vode više i odradile smjenu do kraja. Svakako, tu večer doma su imale šta ispričati.

NE OSJEĆAJU SE UGROŽENO

Već u srijedu njihov posao se nastavio uobičajenim tempom, a na Skalicama, kvartu koji se već pomalo etablirao kao problematičan, ne osjećaju se nimalo ugrožene. Na nijednog svog pacijenta se, kažu, ne mogu požaliti i nikada nisu doživjele neki incident.

Sada također ne vide da treba stvarati neku pompu oko ovog događaja, a nerado su pristale i na razgovor za “Slobodnu”. Važnije bi, složili smo se, bilo istaknuti važnost obiteljske medicine koja je temelj zdravstva, a pala je na niske grane.

- Mi obiteljski liječnici jako puno radimo, a pozitivni ishodi su nevidljivi i ne možete mjeriti neka naša postignuća. Naši pacijenti znaju koliko mi doprinosimo zaštiti njihova zdravlja, ali se pitamo shvaća li to naš ministar - zaključila je dr. Sanja Došen Janković.