ARGENTINA - HRVATSKA (Uživo od 20)

ARGENTINA (4-4-2): E. Martinez - Molina, Romero, Otamendi, Tagliafico - De Paul, Fernandez, Paredes, Mac Allister - Messi, Alvarez

HRVATSKA (4-3-3): Livaković - Juranović, Lovren, Gvardiol, Sosa - Modrić, Brozović, Kovačić - Pašalić, Kramarić, Perišić

Stigli su sastavi! Izbornik Zlatko Dalić je, prema očekivanjima, odlučio Argentini suprotstaviti identičan sastav koji je istrčao protiv Brazila. Posljednju liniju čini četvorka koja je započela sve utakmice u dosadašnjem dijelu prvenstva (izuzev Borne Barišića umjesto Borne Sose protiv Japana), jednako kao i nezamjenjivi trojac u veznome redu: Modrić-Brozović-Kovačić. U napadu će još jednom startati Mario Pašalić, uz Andreja Kramarića u samoj špici. Na lijevome krilu, kao i dosad, nade polažemo u Ivana Perišića.

Najavu piše: Dražen Antolić

Optimizam Hrvata nakon svih preskočenih letvica doživio je eksponencijalan rast, ali svejedno mnoga će srca podrhtavati. Hrvatska ponovno igra za finale Svjetskog prvenstva, neka nam bude sretno. U Rusiji je 2018. godine prevladavao osjećaj ponosa zbog veličanstvenog događaja, ali sada u Kataru Dalićevi gordi ratnici i svi mi s njima imamo samo jednu misao - trofej! Iako današnja momčad individualno nije kvalitetnija, možda je zbog Rakitića i Mandžukića prethodna vrijedila i više, ali Rusija nije bila samo fantastičan rezultat nego i kaljenje jedne nogometne nacije u supersilu što zorno potvrđuje mentalna moć koju su Vatreni iskazali na putu do četiri najbolja.

Palčeve čvrsto stišćemo, apaurin je na stolu jer stresno je živjeti s Vatrenima, ali i nada da će u polufinalu odigrati najbolju utakmicu, tresti mreže, konačno prvi zabiti i doći do bitke za 18-karatno zlato. Pet kilograma teški pehar za svjetskog prvaka. U pet utakmica Hrvatska je vodila samo 46 minuta iliti sa sudačkom nadoknadom 57, vapimo za više, a potpisali bismo odmah još jedan prolaz na penale.

Rasplakati Brazil uvijek je pothvat, dekapitirati ga kao favorita broj 1 fenomenalan je domet na kojem ne treba stati. Da ste prije utakmice, pa i kad je Neymar zabio i doveo ih u prednost u produžetku pitali stotinu ljudi barem 70, možda i više dalo bi im trofej u ruke. Polufinale bi se najavljivalo kao Superclasico u kojem Lionel Messi prerušen u duh Diega Maradone traži konačnu potvrdu karijere kroz svjetsku reprezentativnu titulu, ali Selecao je kompletniji i kvalitetniji. Prognoze bi otišle na stranu Kanarinaca.

No, na Lusail danas neće istrčati Brazil nego Hrvatska. Neće se plesati samba, a nadamo se niti tango. Na najvećoj svjetskoj nogometnoj sceni dvadeset godina nitko nije imao dva vezana finala. Tada je to bio Brazil. Hrvatska je prva na štihu, Francuska dan kasnije. Zlatko Dalić igra za statuu u Muzeju voštanih figura Madame Tussauds, Luka Modrić za mjesto na tronu među najvećima svih vremena, kompletna Hrvatska za senzaciju kojoj niti pridjevi poput galaktički, svemirski, bogovski... ne mogu dovoljno jako opisati dimenziju.

Država koja nema ni četiri milijuna stanovnika, koja nema jedan jedini stadion imalo nalik na zdanja na kojima se u Kataru s najvećim vrlinama predstavlja svijetu i u kojoj većina klubova ne zna dokad će i kako preživjeti, nakon što je tuširala peterostrukog svjetskog prvaka izlazi na megdan dvostrukom kojeg predvodi najveći as posljednjih petnaestak godina i prognoze mu daju prednost.

Vatreni protiv sebe imaju Messija i Argentinu koji će učiniti sve da se dokopaju krune iako su Gauči kroz povijest imali osjetno jačih ekipa. Argentina nije kvalitetna kao Brazil, ali je zaguljena, kad vidi da treba i prljava, njihov je nogomet čvrst i organiziran, Messi jedini istinski donosi dodir klase i atrakcije. Ne nadigrava se kao Brazil, poput vampira te davi i isisava krv, traži ti slabu točku da te dokrajči. Njoj se nikako ne smije dopustiti da te uvede u svoj žrvanj, da se počneš nervirati i griješiti. Igrajući s Argentincima bitno je, više nego protiv bilo koga, ostati svoj.

Hrvatska je trkom, borbom i taktičkom disciplinom kompenzirala pojedine igračke nedostatke pogotovo u napadu, trošila se više nego što bi morala da ima vrhunsku špicu, ali nakon što je prošla Brazil boljelo bi da stane. Pustimo priče o velikom uspjehu samim polufinalom. To nikome neće pobjeći, moći ćemo analizirati stotinu godina. Hrvati danas igraju za finale i to je jedino što nas ovog časa zanima.

Osim karaktera i pobjedničkog mentaliteta Vatreni s Argentinom jako dobro stoje i na nogometnoj vagi jer imaju bolji i vezni red i obranu, ali nemamo Messija... No, lijek za njega i La Albiceleste patentiran je još u Nižnom Novgorodu te ga s izvjesnim nadopunama samo treba ponovno jednako vješto i lucidno primijeniti. Ne mora biti 3:0, dovoljno je i 1:0...

Od Luke Modrića i kolega nitko ne traži da moraju biti svjetski prvaci, ali njegova ljetošnja rečenica “nedostaje mi samo trofej s Hrvatskom i još vjerujem u njega” već je tada bila jasna poruka. Lionel Messi igra svoje zadnje Svjetsko prvenstvo koje će mu odraditi mjesto u srcima sunarodnjaka. Ravno uz Diega ili ipak ne. Modrićeva i Messijeva misija sudaraju se na Lusailu. To će za neutralne promatrače biti i torta i šlag polufinala.

Zaustaviti Messija, zauzdati Gauče i podići zastavu na vrh jarbola. Kad su šanse 50:50 samo je neizvjesnost izvjesna. No, Hrvatska vjeruje u svoje drugo finale.