Intrigantni detalji iz istrage nesreće na brodu Lastovo: “Nemojmo se zaje..vati, netko to mora odmah zabraviti”

Zapovjednik tada s mosta silazi na palubu, odnosno u garažu trajekta, gdje susreće vođu palube te mu nalaže osiguranje rampe, na što mu je Vulić, prema izvještaju, odgovorio kako "rampa nema kuda otići"

U nacrtu završnog izvješća o istrazi nesreće na brodu Lastovo Uprave za sigurnost pomorskog prometa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture navedeni su iskazi svjedoka, članova posade broda, o trenucima koji su prethodili samoj nesreći u kojoj su poginula tri člana posade, a četvrti je ozlijeđen. Iskazi su, osim u slučaju zapovjednika broda, Gordana Đolonge, preuzeti iz bilješki Policijske postaje Mali Lošinj.

Osim davanja iskaza, svi članovi posade su nakon nesreće bili podvrgnuti i alkotestiranju, a niti jedan od njih, kako je utvrđeno, nije bio pod utjecajem alkohola.

Ispitivanjem je utvrđeno da je, dogovorom zapovjednika i članova posade, odmah po iskrcaju putnika po dolasku u luku Mali Lošinj, 11. kolovoza, dio posade krenuo s provjerom brtve pramčanih vrata, takozvanog “vizira” trajekta.

“Posada je započela pripremne radnje vezane uz podizanje pramčane rampe i dopreme alata potrebnog za pristupanje mjestu pramčanih vrata, pri čemu je nejasno o kojim se alatima radi, obzirom je utvrđeno kako jedini alat postavljen na mjestu pregleda predstavlja dasku za pristup pramčanom dijelu broda ispod rampe”, stoji na početku izvješća o tijeku nesreće.

Zapovjednik je, putem VHF-a primio poziv prvog časnika palube Davora Zagorca, sa informacijom da se može podići rampa, u svrhu pregleda brtve, oko 15 sati, kada se zapovjednik nalazio u svojoj kabini.

Zapovjednik je, nekoliko minuta kasnije, došao na zapovjedni most, te primijetio kako je rampa podignuta, u krajnji gornji položaj, ali nije mehanički osigurana od pada, odnosno da klinovi za mehaničko osiguranje rampe nisu u položaju u kojem bi trebali biti za osiguranje platforme od pada.

U narednih nekoliko minuta, došlo je do katastrofalne nesreće. Zapovjednik je pokušao VHF-om pozvati vođu palube Predraga Vulića, koji se u tom trenutku nalazio u garaži. Kako je hidraulična sisaljka za podizanje/spuštanje rampe u tom trenutku bila u pogonu i stvarala buku, misleći da ga vođa palube zbog toga ne čuje, zapovjednik Đolonga isključuje sisaljku hidrauličnog sustava, te ponovno pokušava pozvati vođu palube. 

Kako se vođa palube opet nije javio, zapovjednik je putem mobilnog telefona pokušao nazvati prvog časnika palube Zagorca, no ni on nije odgovorio na poziv.

Zapovjednik tada s mosta silazi na palubu, odnosno u garažu trajekta, gdje susreće vođu palube te mu nalaže osiguranje rampe, na što mu je Vulić, prema izvještaju, odgovorio kako “rampa nema kuda otići”. Zapovjednik mu je na to odgovorio “nemojmo se zaje..vati, i netko to mora odmah zabraviti”.

Vođa palube nakon tog razgovora izlazi kroz bočna vrata, s desne strane broda, na obalu i upućuje se prema pramcu. Zapovjednik kreće za njim, a u trenutku kada je ponovo počeo govoriti da rampu treba osigurati, rampa je pala, pri čemu su na licu mjesta smrtno stradali vođa stroja Boško Kostović te kormilari Denis Šarić i Marko Topić, dok je prvi časnik palube Zagorac ozlijeđen. Ispred pramca broda u tom trenutku su se nalazila još dvojica članova posade koji nisu ozlijeđeni.

Prema izjavi zapovjednika Đolonge, od trenutka kad je primijetio da rampa nije osigurana, do njezina pada na pomorce, prošlo je oko dvije minute, što prema nalazu Uprave za sigurnost pomorskog prometa, odgovara vremenu potrebnom za silazak sa zapovjednog mosta do boka broda.

Daljnjim pregledom broda utvrđeno je i da rampa broda pada nekontrolirano, u periodu od oko dvije minute od isključivanja hidrauličkog sustava za njeno podizanje i spuštanje, kao i da hidraulički sustav može biti isključen isključivo kada je rampa u krajnjem donjem položaju, oslonjena na rivu ili u krajnjem gornjem, kada obavezno mora biti osigurana postavljanjem klinova u donji položaj na lijevoj i desnoj strani.