IZ DNEVNIKA ‘BELOG ORLA’: ‘Poginuo je komandir Čiča, veliki koljač’ - 2. dio

Sve do bitke za Mašičku Šagovinu, a kroz dva tjedna boravka na novogradiškom ratištu, jedan je “Beli orao” iz dana u dan kroz dnevničke zapise bilježio događaje koji su se na tom području događali nekako u ovo doba, kroz 12 mjesec, 1991. godine. Osim što je hrvatska vojska 19.12.1991. oslobodila to iznimno važno strateško mjesto, uspjela je “zarobiti” i ovaj dnevnik koji svjedoči o povijesno važnom momentu za Hrvate, ali gledano sa druge strane. Srećom, ovaj dnevnik u potpunosti ispisan na ćirilici dospio u ruke povjesničara Borne Marinić koji ga je u nastavcima objavljivao na svojoj stranici Domovinskirat, a mi vam donosimo najzanimljivije ulomke koje ćemo u nastavcima objavljivati kroz prosinac.

DRUGI DIO

09.12.’91. PETI DAN (PONEDJELJAK)

Velika nervoza u našim redovima. Automatsko oružje nikako ne stiže a ljudi neće da idu da ratuju sa PAP. Oko podne stiže nešto automata ali svega 4 komada na deset ljudi. Svi bi hteli ali nema dovoljno. Nastadoše velike svađe. Neki prete da će ići kući, neki da će u borbu sami. Većina je vrlo pijana i sa njima se ne može razložno razgovarati.

Privremeno smo smešteni u seoskom domu. Vrlo je hladno, još se nisam presvukao. Samo se umivam. Teško mi je, ljudi su pijani, nervozni. Nema se sa kime razgovarati…

10.12’91. ŠESTI DAN (UTORAK)

Vrlo je hladno. Noćas sam se smrzo. Na meni je sve ono u čemu sam i došao. Smrdim i gadim se sam sebi. Svi su nervozni i reže jedni na druge. Svi piju i pucaju da privuku pažnju. Ustaše minobacačkom vatrom pogodile kuću u kojoj su naši. Jedan je ranjen, to nam je prvi gubitak. Povukli smo se iz te kuće. Vratili smo se poslije tri sata da izvučemo municiju (tri kutije).

Mrak, oko nas kukuruzi. Vetar duva, kukuruzi šuškaju a nama se čini da ima nekoga. Isprepadali se svi. Najviše se plašim snajpera. Imam stalno osjećaj da sam nekome na nišanu. Srce mi lupa ko ludo. Prosto se gušim. Em se mraka bojim em okolo puca. Užas.

12.12.’91. (ČETVRTAK) OSMI DAN

Bombardovani smo celo jutro. Deo prvog voda krenuo u akciju čišćenja. Privukli se jednoj vikendici u kojoj su bili hrvati, čekaju smenu straže, napadnu ih bombama, pobiju ih i rane oko 20. U pomoć ustašama dođe kamion, i njega pogode zoljom i unište. U povratku ih napadnu ustaše koje su došle u pomoć. Do uveče se nije vratilo pet četnika i bolničarka.

U selu Trnava 5 km od nas poginuo je komandir 2. voda Čiča. Bio je veliki koljač. Puno loših vesti, još se više pije. Priča se da će ovih dana stići još 300 četnika pa će se ići u veće akcije. 

Grupa pijanih četnika iz 2. voda upala u kuću nekih hrvata iz sela, stavilo im nož pod grlo (to su bili neki starac i starica), deca im u vojsci. Opljačkali ih i preturili. Komandir sela naredio da se njih nekoliko odmah sprovede za Okučane pa do Beograda. Ne želeći da se razdvajaju oko 30 ljudi izjavi da će poći za njima. Vrlo mučna situacija…

NASTAVIT ĆE SE…