Jan Ivanjek: Tko će se sad usuditi reći da Hrvatskoj vojsci treba rezati proračun, ili da ne trebaju avioni, oprema, veće plaće

Zagreb polako dolazi k sebi nakon jutrošnjeg razornog potresa. Iako suočeni s pandemijom koronavirusa, sve gradske i hitne službe se na terenu bore s razaranjem kakvo u Zagrebu nismo vidjeli od Domovinskog rata.

Građani su uznemireni, uplašeni, stisnuti između nesmiljene epidemije i najgoreg potresa od 19. stoljeća. Sve odjednom. Jedino što daje snagu su ljudi na terenu, u odorama. Svi svjesni rizika koji predstavljaju oštećene ili dijelom urušene zgrade oko kojih su najpotrebniji, a da ne govorimo o virusu. Gradske službe, hitna pomoć, policija, vatrogasci. I Hrvatska vojska.

Mobilizirani gotovo trenutno, 230 hrvatskih vojnika vida rane glavnom gradu, a još 300 ih je u pripravnosti ako budu potrebni. Reagiralo se brzo i odlučno, s logistikom i mehanizacijom koju samo vojska može u tako kratkom vremenu rasporediti gdje je god potrebno.

Ali možda još važniji učinak je nada i ponos koji ulijevaju potresenom stanovništvu, koje sad iz prve ruke gleda svoju vojsku kako opet, kao i svaki put dosad, priskače u pomoć gdje nitko drugi ne može. I važnost tih osjećaja se ne može prenaglasiti, jer nitko ne može predvidjeti kakve nas sve nedaće još čekaju, i bi li ijednu dodatnu mogli podnijeti bez hrabrosti koju nam ulijevaju oni koji ne bježe od kaosa, nego se hvataju u koštac s njime.

Zanima me samo tko će se sad usuditi reći da Hrvatskoj vojsci treba rezati proračun, ili da ne trebaju avioni, oprema, veće plaće… Borimo se s pandemijom koju prije 3 mjeseca nitko nije mogao zamisliti, a koja je do sad razorila globalnu ekonomiju. Danas nas je udario najjači potres u Zagrebu u 140 godina, a tko ga je jučer mogao predvidjeti? Tko će mi se usuditi tvrditi da sutra možda neće biti rata, ili stotinu drugih prijetnji s kojima može na kraj izaći samo jaka Hrvatska vojska. Dečki i cure, kako ste vi uz hrvatski narod, tako smo mi uz vas. Domovini vjerni!

Jan Ivanjek