Kad se sjećamo Vukovara i Škabrnje, SDSS želi slaviti „srpsku kulturu“ – dokle, Pupovče

Je li Pupovčeva „kulturna manifestacija“ u Ogulinu – otvorena provokacija hrvatskom narodu u studenome, mjesecu boli i sjećanja?

U mjesecu studenome, kad cijela Hrvatska šuti, plače i moli – kad se sjećamo Vukovara, Škabrnje, heroja Domovinskog rata, kad su kolone sjećanja ispunjene suzama i svijećama – netko je, u režiji Milorada Pupovca i SDSS-a, odlučio prirediti „kulturni događaj“ u Ogulinu, u sklopu tzv. Dana srpske kulture.
Pa kakva je to kultura koja nema ni trunke poštovanja prema žrtvama? Kakva je to „Prosvjeta“ koja u danima hrvatske tuge želi pjevati i plesati – dok Hrvatska oplakuje svoje mrtve?

Srpsko kulturno društvo Prosvjeta planiralo je 15. studenoga održati večer folklora u Pučkom otvorenom učilištu Ogulin, uz sudjelovanje Ansambla narodnih igara i plesova „Veselin Masleša“ iz Banja Luke. No, kako navodi dogradonačelnik Ogulina i tajnik tamošnjeg ogranka Prosvjete Neven Vujnović (koji je i tajnik ogulinskog pododbora SKD Prosvjeta ), manifestacija je otkazana jer se „Banjalučani ne osjećaju sigurno“.
Citiramo: „Ne osjećaju se sigurno i ne žele doći u Hrvatsku nakon ovoga što se dogodilo u Splitu.“
Pa tko se u Hrvatskoj ikada osjećao „sigurno“ kad su im se gradovi rušili, djeca ginula, a Vukovar gorio?

Ovih dana, dok su pokopana još četvorica hrvatskih branitelja ubijenih i mučenih na Ovčari, Pupovčevi „kulturnjaci“ planirali su plesati i pjevati – baš u tjednima kad Hrvatska obilježava najveće tragedije svoje novije povijesti.
To nije samo neukusno – to je sramotno, bešćutno i provokativno.

Neka Pupovac i njegovi suradnici objasne hrvatskom narodu: je li ovo slučajnost, ili svjesna provokacija?
Zar uistinu nije bilo dovoljno poštovanja da se s takvim manifestacijama pričeka kraj mjeseca, da se ne dira u dane kad hrvatske majke plaču za svojom djecom?

Studeni nije mjesec pjesme, nego molitve.
Nije mjesec plesa, nego kolone sjećanja.
U studenome Hrvatska ne slavi – Hrvatska se prisjeća.

Dok se još otkopavaju jame i dok se još pronalaze kosti naših mučenika, Pupovčevi „kulturni projekti“ nemaju što tražiti na hrvatskoj pozornici.
Ovo nije vrijeme za srpski folklor – ovo je vrijeme hrvatske tišine, molitve i ponosa.
Tko to ne razumije, neka barem šuti.