Odlukom Upravnog suda u Splitu Željka Markić mora platiti 15.000 kuna kazne jer nije uklonila kameni zid i željezna vrata s javnog puta na otoku Šipanu koji je bespravno uzurpirala u sklopu izgradnje vile.

Tijekom postupka je kao dokaz kojim je pokušala dobit odluku u svoju korist priložila i izjavu don Slavka Grubišića, župnika iz Suđurđa na Šipanu koji je prije deset godina aktivno sudjelovao u prodaji nekretnine tvrtki “Sermon” d.o.o. čiji je vlasnik pokretačica inicijative “U ime obitelji”, javlja Slobodna Dalmacija.

Dubrovačka biskupija joj je 2010. godine prodala 4600 metara četvornih nekretnine i zemljišta za milijun i 140.000 kuna te je u sklopu rekonstrukcije i uređenja imanja javni put nelegalno pretvoren u privatni. Radilo se o starom mlinu i okolnom zemljištu koji je preuređen u skupocjenu vilu s bazenom i igralištem za mali nogomet.

Susjedi su se već tada javno žalili kako je Željka Markić bespravno zaposjela pristupni put nedaleko od njihove kuće, a radovi su trajali tri godine.

Vila se po uređenju nije iznajmljivala već se nagađalo da se u njoj skupljaju članovi katolička organizacija Opus Dei.

Tek nakon završetka izgradnje 2013. godine tvrtka Sermon d.o.o. iz Zagreba je podnijela zahtjev za legalizaciju rekonstrukcije postojeće zgrade u Suđurđu. U postupku legalizacije je bilo sporno prisilno privatiziranje pristupnog puta. Iz Grada Dubrovnika su tada potvrdili da je tvrtka Sermon krenula u izgradnju bez dozvole.

U prosincu 2013. godine je Upravni odjel za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika donio rješenje prema kojem je investitor trebao zauzetu i izmijenjenu javnu površinu čest.zem. 1826 k.o. Suđurađ vratiti u prvotno stanje.

Pojednostavljeno rečeno, trebalo je ukloniti kameni zid i dvoja željezna vrata s javnog puta.

Vila koju je na Šipanu izgradila Željke Markić/Foto .dulist.hr

U listopadu 2017. godine komunalni redar je očevidom na terenu utvrdio kako investitor nije postupio po rješenju. Uz svoju službenu zabilješku je priložio fotografije spornog zida i željeznih vrata koji nisu uklonjeni.

Dubrovački Upravni odjel za komunalne djelatnosti tada donosi rješenje kojim kažnjava Željku Markić, kao odgovornu osobu tvrtke “Sermon”, sa 15.000 kuna jer nije uklonila zid i dvoja vrata s javnog puta. Istim rješenjem joj nalažu da u roku od 30 dana to napravi.

Željka Markić se žalila na odluku te je između ostalog navela kako je u studenom 2017. godine podnijela Gradu Dubrovniku zahtjev za otkup spornog dijela puta o kojem još nije odlučeno. nadalje, požalila se kao je kazna previsoka.

U lipnju 2018. godine žalbu joj je odbio Upravni odjel za komunalne poslove i zaštitu okoliša Dubrovačko-neretvanske županije.

Naveli su kako je izrečena novčana kazna u visini do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Hrvatskoj u prethodnoj godini, propisano je da kazna može biti do deset prosječnih godišnjih bruto plaća, stoji u rješenju kojim je odbijena žalba Željke Markić.

Nakon toga ona pokreće spor pred Upravnim sudom u Splitu tražeći poništenje rješenja o novčanoj kazni Komunalnih odjela Grada Dubrovnika i Županije. U tužbenom zahtjevu tvrdi  kako sporni put služio isključivo kao pristupni put do mlina koji se već desetljećima ne koristi pa je prestankom rada mlina taj put izgubio svojstvo javnosti. Kako taj put služi samo Željki Markić kao put do vile, isti se nikako ne može smatrati javnim.

Predmetni put samo po javnim upisnicima predstavlja javno dobro, tvrdi se u tužbi Upravnom sudu. Poziva se pri tom na izjavu don Slavka Grubišića, zastupnika Župe Velike Gospe, pravnog sljednika prijašnjeg vlasnika, koji potvrđuje kako je “put služio dolasku na mlin te je njegovim prestankom izgubio svoju svrhu i više ne postoji”.

Tužba je odbijena jer je na Upravnom sudu procijenjeno kako nije povrijeđen zakon na štetu Željke Markić te da je novčana kazna od 15.000 kuna razmjerno odmjerena.

Nadalje, nisu ulazili u pitanje javnosti puta jer je o tome Željka Markić trebala raspravljati prije, u žalbi na rješenje o bespravnoj gradnji na dijelu imanja. Upravni sud je nadležan samo za utvrđivanje zakonitosti izdanih rješenja o kazni zbog neprovedenog rješenja o rušenju. Na njihovu odluku može se žaliti Visokom upravnom sudu.